Visoki predstavnici: “staro za novo”

Oproštaj Christian Schwarz-Schillinga

Bosni i Hercegovini su potrebne konkretne mjere, a ne prazna politička priča

„U ponedjeljak, 2. jula ću okončati svoj mandat na funkciji visokog predstavnika i specijalnog predstavnika Evropske unije i predati dužnost svom nasljedniku, pa hoću poručiti javnosti da nosim veliko zadovoljstvo što sam se kretao putem za koji vjerujem da će ovoj zemlji, gledajući na duži rok, donijeti koristi. No, s druge strane, na ovaj period osvrćem se sa žaljenjem što nije bilo moguće ostvariti onoliko pomaka koliko sam se nadao. Dalje napredovanje BiH može omogućiti samo novo utvrđivanje realnih prilika na terenu.“ – ovako, počinje poruka građanima BiH što ju je ovih dana, na odlasku, napisao Christian Schwarz- Schilling ističući, u nastavku, kako je preuzimajući dužnost, februara prošle godine, rekao kako namjerava graditi dijalog s građanima, i to mimo političkog establišmenta. Ostao je, veli vjeran obećanju i zbog toga je sretan.

Kvocijent Schwarz-Schillingovog usrećenja, kako on tvrdi, mjerljiv je načinjenim pomacima ove države, za što se, kaže, može zahvaliti odgovornom i konstruktivnom angažmanu građana.

Neuspjehe, a BiH grca više nego ikad, visoki predstavnik ostavlja budućim konkretnim mjerama, jer je sada sve samo prazna politička priča. Ovoj državi je, dakle, potreban konstruktivan dijalog kako bi došlo do unapređenja ekonomskih i socijalnih standarda, nikako ono što sada ima na djelu – ćor-sokak sklepan na tvrdoći dvojice čelnika – Harisa Silajdžića i Milorada Dodika. O čemu je tu riječ i na kakvom se njihovom djelu lomio visoki predstavnik, nešto kasnije. Za sada je bitno da se spomenuti dvojac ne bavi suštinskim pitanjima kao što su pomirenje i ustavna reforma, a Schwarz-Schillingovog se nada, uz, kako je napisao, srdačno au revoir, da će do preuzimanja odgovornosti u domaće ruke, birači biti glasniji a civilno društvo ovdje snažnije.

No, uz poruku visoki predstavnik se posebno, a jetko, obratio posebno novinarima: „U BiH nije bilo moguće više učiniti kad pet mjeseci nisam imao partnere za razgovore, jer državne i entitetske vlasti nakon izbora nisu bile oformljen. Mnogi su me kritizirali. Ali u ovoj zemlji tendencije da se manipulira i javno koriste laži su češće nego je to drugdje uobičajeno. Mediji bi trebali dati pozitivan primjer u predstavljanju situacije kakva stvarno jeste, a druge pustiti da igraju svoje igrice.“

To tako izgleda iz kuta Schwarz-Schillinga, a iz realnog vremena, u vrijeme pisanja i objavljivanja teksta oproštaja, Milorad Dodik je izjavio, kako se uzdržao od bilo kakvih kontakata s visokim predstavnikom, i pored toga što je imao njegove svježe telefonske pozive i pisma! On, naime, a što bi drugo kad je Parlament “njegov”, poštuje odluku Narodne skupštine, naravno zbog odluke o srebreničkim Potočarima, o zabrani(?!) kontaktiranja s visokim predstavnikom.

„Mislimo da je, za u budućnost, sam Schwarz-Schilling diskvalifi cirao bilo kakve mogućnosti medijatora za bilo koje pitanje što se tiče nas, jer ne želimo visokog predstavnika koji zloupotrebljava svoju poziciju. Taj čovjek ni u čemu nije dosljedan, pa ne preostaje nego očekivati prestanak mandata OHR-a. Ne zbog toga da pravimo opstrukcije ili realiziramo neke tajne političke projekte, već zbog toga što će tek tada biti moguće oslobađanje unutrašnje energije za rješavanje nekih pitanja. Dok god postoji institut visokog predstavnika uvijek će neka strana očekivati njegovo donošenje nekog zakona, kao što je ovaj o Potočarima, koji odgovara samo jednoj strani“, poručio je Milorad Dodik.

A Silajdžić? Šuti, no o njemu govore drugi, u ovom slučaju najnovija analiza”Rojtersa” o situaciji u BiH. U njoj se ističe kako je Haris Silajdžić, lider Bošnjaka, za vrijeme rata 1992-95. godine bio ministar spoljnih poslova koji je na Zapadu imao saveznike. Sad ga, upravo oni, smatraju preprekom za napredak u BiH! Sada kao bošnjački član Predsjedništva BiH, tvrdi da je Dayton stvorio privremenu podjelu baziranu na „genocidu, zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima“, te da se to mora promijeniti kako bi se „ukinule unutrašnje granice bazirane na etničkoj podjeli unutar BiH“. U analizi se Silajdžićev takav stav tretira kao nekooperativnost i opisuje se kao uporno insistiranje što ga čini daleko manje spremnim na kompromis kada su u pitanju reforme, čak i gorim od Milorada Dodika, upornog branioca srpske autonomije. Trenutno je, među diplomatima, sa svojim maksimalističkim stanovištem o suštinskim pitanjima zasnovanim na nerealnosti izrazito nesimpatičan, jer se njegov opstrukcionistički stav smatra štetnim za BiH.

Sam se izolirao od Zapada, što bi bio samo njegov problem da nije BiH napravio svojim taocem što samo šteti bošnjačkim interesima i šansama da BiH postane normalna država.

„Njegovi moralni argumenti su jaki, ali nas nigdje ne vode, njegov argument da je RS stvorena na genocidu, praktično govoreći, irelevantan. Dodik i bosanski Srbi neće dozvoliti da njihova autonomija bude poništena zarad ujedinjene BiH, ali se ne može smetnuti da su prošle godine podržali plan za ograničenu reformu Ustava koji bi dozvolio jačanje ionako slabe centralne vlasti. Ali Silajdžić je “ubio” sve ovo svojim protivljenjem i one sa zapada koji su ga podržavali stavio u težak položaj kada je u pitanju vršenje pritiska na Dodika“, citira Rojters nekog neimenovanog zapadnog diplomatu koji iznosi i tvrdnju da nikom nije ni blizu pameti zaustavljati procese zbog nečega što je nemoguće postići.

Nestabilna situacija, pojačana strahom da bi bosanski Srbi mogli pokrenuti odcjepljenje ukoliko Zapad prizna nezavisnost kosovskim Albancima, doveli su do toga da Zapad produži mandat Kancelariji visokog predstavnika do sredine 2008. godine.

Dodik je prijetio i referendumom ukoliko RS, koja je sarađivala na uspostavljanju nekoliko državnih institucija, izgubi još svoje autonomije.

Prema riječima zapadnog diplomate, Milorad Dodik se pokazao kao konstruktivan i kooperativan, dok je Silajdžić možda uništio sve izglede za izgrađivanje države.