Penzija za starost nadglednika bosanskohercegovačke buduće zrelosti

Definitivno: Christian Schwarz- Schilling dobio otkaz!?

Visoki predstavnik je proteklih dana bio na turneji objašnjavanja prilika u Bosni i Hercegovini i tumačenju svojih budućih namjera. Nije ni slutio da je s misijom zakasnio, sada to već zna, a sve će postati javnim tokom februara. Izvjesna je namjera Amerikanaca dati doprinos organiziranju novog, manjeg ali žešćeg OHR-a i naložiti zaoštravanje njegovog djelovanja nad čudnim istinama čudne zapadnobalkanske države

Sarajevski, kako se to obično kaže, dobro obaviješteni krugovi, bruje od vijesti da je Christian Schwarz-Schilling, po okončanju velike svjetske turneje, upriličio sastanak s, u Bosni i Hercegovini, akreditiranim diplomatima Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Italije i da mu je tom prilikom saopšteno kako ga dočekuju s usuglašenom odlukom njihovih matičnih zemalja o tome kako od njegove ambicije da ostane na dužnosti visokog predstavnika međunarodne zajednice ili, ako dođe do ukidanja OHR-a, na poziciji šefa ureda Europske zajednice, nakon 30. juna ove godine, nema ništa. Pojednostavljeno, Schwarz-Schillingu će na narednoj sjednici Vijeća za implementaciju mira (PIC), čija sjednica se očekuje tokom februara, biti uručen otkaz!

Suočavanje s istinom

Dosadašnji šef OHR-a morao se suočiti s porukom da pet pobrojanih zemalja Zapada, koje praktično čine kičmu PIC-a, smatraju poželjnim da se njegov mandat završi što prije, kako bi se i BiH i međunarodna zajednica mogle suočiti sa sve većim predstojećim izazovima. Navodno planiraju, od kraja juna, uspostaviti vrlo mali tim OHRa, na čelu s novim visokim predstavnikom i, svakako sa starim, ali možda i pooštrenim bonskim ovlastima.

Velike sile, prije svih Sjedinjene Američke Države, očito, a o tome se već poodavno nagađa, nisu zadovoljne radom sadašnjeg OHR-a, a ni njegovog šefa, kojem je, u više navrata američki ambasador u BiH prigovarao na nezainteresiranosti za vlastiti posao, namjeravaju oformiti novi ured. Ali, daleko veće oštrine. Ne bi prelazio broj od 50 službenika na čelu s odlučnim i energičnim visokim predstavnikom. Istovremeno, bit će formirana i kancelarija specijalnog predstavnika Europske unije (EUSR) koja će imati nekoliko stotina zaposlenih i snažno raditi na približavanju BiH Uniji. EUSR će imati izrazito jak mandat i mehanizme kojim će ovdašnje političare, ali i one u regionu, natjerati na konstruktivnost.

Nezadovoljna Amerika

Čovjek koji često informira sarajevske novinare, uz uvjet prikrivenosti identiteta, a priča se da mu je upravo to i opis radnog mjesta u matičnoj ambasadi i čija saopštenja se do sada ni u jednom slučaju nisu pokazala netačnim i neutemeljenim, iznio je i tvrdnju da su Sjedinjene Države na ovaj način ustvari samo izmijenile svoju prvobitnu odluku o gašenju OHR-a, a da je sve ubrzano i pooštreno u suočavanju s ratobornom retorikom Milorada Dodika, premijera Republike Srpske.

E, sad, iako još nije vrijeme za pomnije analize Schwarz-Schillingovog rada i bilance u BiH, moguće je promatranje ove zemlje, a nakon svega što se događalo u proteklih deceniju i po, u ovom vremenu. Može se, unaprijed reći da niko i ničim u njoj ne može biti zadovoljan. Ova država je svojim unutarnjim i inozemnim, a ukupnim dosezima zaista zaslužna za dostignutu poziciju samog repa Europe, nesporno zaslužuje međunarodnu pasku, a ničim ne pokazuje stremljenje kvalitetnim promjenama. Suprotno je! No, kako bijelom svijetu– međunarodnom faktoru, globalni problemi imaju logičan prioritet, nivo potrebnih mjera za BiH teško je odrediv. Tim prije, već je istaknuto i nesporan je utisak, što se domaće snage previše i ne upinju za samostalne poteze samopomoći. Unutarnje svađe imaju prioritet. Upravo onako i onoliko koliko su jake želje da neko drugi narode ove zemlje učini sretnijim. Stoga je jasna težina uloge medijatora međunarodne volje, ali i jasno određuje razinu nevoljkosti osobe na takvom zadatku da se u svakom momentu upliće u dio postavljenih mu zadataka represivnog karaktera. I tu je ključ – tajna ponašanja sadašnjeg i, evo i po svemu, već odlazećeg visokog predstavnika.

Muke i želje

Christian Schwarz-Schilling je, uz sumiranje nelijepih prošlogodišnjih rezultata nastojao dati zamah osvježavanju budućnosti, ali je bio usmjeren i na lobiranje za donošenje odluke o ostanku i opstanku svog ureda u BiH – htio je januar iskoristiti za konstruiranje pozitivne februarske odluke i krenuo je na svjetsku turneju. Očito, nije uspjelo.

Schwarz-Schilling je uvijek volio reći da o ostanku ili odlasku OHR-a odlučuju domaći političari, isticao je neophodnost pokretanja ustavnih promjena, reformepolicije, državnog RTV sustava, te usvajanja modela raspodjele sredstava s jedinstvenog računa. Bio je svjestan da su bošnjačke, pa i neke hrvatske stranke protiv odlaska OHR-a, ali i da političari iz Republike Srpske jedva čekaju vidjeti mu leđa. I njemu, ali i svim vanjskim savjetnicima ogromnih prerogativa. Vjerovao je kako je normalno što o tome postoje različita mišljenja, što se stranke iz Federacije ne slažu s odlaskom stranaca i mogao je shvatiti nerazumijevanje za njih u manjem entitetu. Svjestan je značaja regionalne situacije nakon neovisnosti Crne Gore, ovogodišnjih rezultata izbora u Srbiji, konačne odluke o statusu Kosova i svih refl eksija i reperkusija na BiH. Sve to je Schwarz-Schilling vidio i znao, ali ga vlastito znanje, reklo bi se i nedjelovanje – košta. Govorio je, ali je to za šefove, spomenutu grupu velikih zemalja, zasićenih Bosnom i Hercegovinom, bilo malo i (pre)sporo:

Nisam guverner

- Sada, nakon izbora, o političarima će govoriti njihova djela, a ne priča, i vidjet ćemo što će se dogoditi. Europska zajednica ne može sjediti s obje strane stola na putu BiH k ujedinjenju u europsku obitelj. S druge strane stola moramo imati neovisnog partnera. Tako će se pitanje zatvaranja OHR-a sigurno dogoditi, ali je samo pitanje kada. Svaki političar ove zemlje mora se upitati koliko doprinosi tom ujedinjenju. Ne smije biti otvorenog i izravnog kršenja Daytonskog sporazuma. Ako to bilo ko uradi, morat ću primijeniti bonske ovlasti! Prigovaraju mi kako ne osiguravam poštivanje Daytona, kako ne reagiram, pod ovim ili onim izgovorom, na prijetnje otcjepljenjem, kako puštam da se situacija samo dodatno pogoršava, kako popuštam i ne vidim što radi Milorad Dodik, a moj prethodnik je Dragana Čavića smijenio zbog sitnog ispada. Ukratko, sve se svodi na optužbe da ne radim svoj posao, a to jednostavno nije tačno! Za sve što radim, ja sam odgovoran. Bilo bi jako neodgovorno stalno intervenirati i onda objaviti - sad je gotovo, mi idemo, eto vam vaša zemlja, hvala vam lijepo. Neki misle da stalno treba intervenirati. Ja ne dijelim takav stav. Šta više, to bi bilo nešto najgore za ovu zemlju. Ovo nije kolonija niti sam ja njen guverner, a vaši političari marionete.

Neiskorištene ovlasti

Niko ne kaže da su Schwarz-Schillingova razmišljanja netačna, ali se poodavno zna da je u najjačim državama članicama PIC-a visoki predstavnik nepopularna osoba. Njegovi rijetki potezi ocjenjivani su zakašnjelim i nerijetko nedovoljno efi kasnim, Richard Holbrooke, ma u kojoj funkciji sada bio, samo je jedan od brojnih uvažavanih Amerikanaca čija zabrinutost za bosanskohercegovačka događanja je postavljana na ocjenu o visokom predstavniku kao lošem i, od starosti, istrošenom dirigentu, pogotovo za prilike u kojima postoji podijeljenost u pristupu političkoj stvarnosti novih, velikih podjela i kada, na unutarnjem planu, on šuti, a na sve strane pljušte izjave i mišljenja da se stvari mogu raditi kako ko voli, da se može pričati o referendumu, povlačiti paralela s Kosovom, ovako ili onako podrivati Dayton...

On, Schwarz-Schilling, nikako da posegne, mada je često prijetio, za već čuvenim bonskim ovlastima, ništa nije radio, a broj, recimo, ”crtača” paralela između Kosova i BiH samo se uvećavao. Sve to je izazivalo smijeh i podsmijeh, a nisu izostale, nakon relativno kratkog mandata i kvalifi kacije da je na djelu do sada najgori visoki predstavnik i da ovakav OHR nikome nije potreban...

Tako se, evo, pokazuje da Schwarz-Schilling nije radio svoj posao i da mu nije dorastao, te da nema podršku ni Europske komisije, ni Europskog vijeća za produženje mandata, a pogotovo ne svjetskih kreatora nekakvog mira na Zapadnom Balkanu.

Dremljivi starac, kako ovog visokog predstavnika zovu mnogi sarajevski novinari, silno je želio i želi ostati u Sarajevu, bar do kraja ove godine, ali izgleda kako mu to nije ni suđeno, nit će mu biti dozvoljeno.