INTERVJU:
Hrvoje Šarinić, 16 godina nakon Karađorđeva
Podjela
BiH bila je nezaobilazna tema
Međunarodna zajednica bila je protiv podjele
jer su se bojali da bi to otvorilo Pandorinu
kutiju * Tuđman i Milošević samo su dva puta
razgovarali direktno - u Karađorđevu i Tikvešu
Nekada svemoćni čovjek Hrvatske, najbliži saradnik
predsjednika Franje Tuđmana, čovjek koji je
uživao povjerenje i njega i Slobodana Miloševića,
Hrvoje Šarinić, bio je iznenađen kada je čuo
da se navršilo punih 16 godina od sastanka u
Karađorđevu.
Dva sastanka
- Bila su dva sastanka na kojima su predsjednici
Milošević i Tuđman razgovarali lično, u četiri
oka, i na kojima je govoreno o podjeli BiH.
Njihovih susreta bilo je, međutim, više, na
marginama nekih međunarodnih konferencija, tokom
kojih bi oni uzeli jednu sobu i sjedili i pričali.
BiH je bila lajt motiv, da se tako izrazim.
Razrješenje balkanske situacije bilo je nemoguće
bez razrješenja statusa BiH. U tom kontekstu
govoreno je i o podjeli BiH - rekao je Šarinić.
Kako je prošao taj
prvi sastanak u Karađorđevu?
- Bio sam prisutan samo u prvom dijelu - koji
je trajao nekih 15-20 minuta, a onda su njih
dvojica otišla u dugu šetnju kroz šumu i razgovarali.
Kada je BiH u pitanju - ona je bila nezaobilazna.
Prema njoj bilo je apetita i s jedne i s druge
strane. No, moram reći da je Tuđman bio mnogo
više rezervisan nego Milošević. Stav predsjednika
Hrvatske bio je ako se nije mogla održati Jugoslavija,
tako se ne može održati ni BiH. I imao je povijesni
otklon k tome. Sastanak u Karađorđevu bio je
uvertira.
Uvertira čemu?
- Nekih mjesec kasnije uslijedio je susret
Miloševića i Tuđmana u Tikvešu. Ti razgovori
duže su trajali i bili su obimniji. Milošević
je pokušao Tuđmana navući papirićima kako muslimani
hoće cijelu Bosnu, kako su poboli zeleni bajrak
na Romaniju, kako svima prijeti opasnost od
tog radikalizma... Tuđman ga je slušao, ali
nije nešto posebno reagirao na to. Kasnije mi
je samo rekao - komentirajući taj papir koji
su srpske specijalne službe fabricirale - “ima
nešto u ovome”.
Ponuda u Ženevi I
to je sve?
- Ne. Milošević je želio i direktnu telefonsku
liniju s Tuđmanom, ali ovaj to nije prihvatio.
No, nisu samo njih dvojica bili za podjelu BiH.
Ko je još bio za
to?
- Negdje 1993. godine bili smo u Ženevi na
nekom sastanku gdje je bio i Alija Izetbegović.
Predsjednik BiH je u jednom trenutku pozvao
Tuđmana da porazgovaraju kod njega u sobi. Predsjednik
Tuđman i ja smo otišli, a tamo su nas dočekali
Izetbegović i Haris Silajdžić. U jednom momentu
Alija kaže - uzmite vi Hercegovinu sebi, mi
protiv toga ne bismo imali ništa. BiH bi bila
manja, ali bi imala svoje međunarodne granice,
a mi bismo bili mnogo sigurniji. Tuđman mu je
na to odgovorio - sada smo za cjelovitu BiH,
šta će biti u budućnosti, vidjet ćemo! Želim
vam, dakle, reći da tada niko nije bio za cjelovitu
BiH, pa čak ni Alija!
Šta je Silajdžić
rekao na tu ideju?
- Ništa. On je šutio i imao sam dojam da su
njih dvojica već ranije govorili o ovome.
Izetbegovićev sin
Bakir tvrdi da takve priče nisu tačne.
- Ja sam živi svjedok tog razgovora i te Alijine
ponude.
Ako su svi htjeli
podjelu BiH, zašto do nje onda nije došlo?
- Pa najviše zbog međunarodne zajednice. Oni
su smatrali da bi takvo nešto dovelo do otvaranja
Pandorine kutije. No, BiH za mene nije cjelovita.
Kakva je to cjelovitost kada je RS uzela 49
posto teritorije! Nisam veliki optimista da
će BiH odista biti cjelovita. I time niko u
BiH nije zadovoljan.
Dodikova vizitka
- Nedavno sam se susreo s Dodikom. On i njegova
ekipa neće ići s Beogradom jer im je bolje ovako.
Bolje žive, a privredno će se naslanjati na
Hrvatsku, kao i uvijek. Vidio sam Dodikovu i
vizit karte njegovih saradnika. Na engleskoj
verziji piše i “Bosnia and Herzegovina”, a na
ćiriličnoj strani Bosne nema. Umjesto toga piše
- “RS”- pojašnjava Šarinić.
Hercegovci su željeli nama
- Dio BiH je više htio ići ka Hrvatskoj, nego
što je Hrvatska htjela dio BiH. Hercegovci su
smatrali da je Tuđman predsjednik svih Hrvata,
uključujući i one u BiH. Oni i danas, mada u
mnogo manjoj mjeri, žele isto. Svi su htjeli
podjelu BiH, uključujući i Tuđmana. Neki su
bili tu suptilniji, a neki brutalniji. Tuđman
je smatrao da nije bilo Drugog svjetskog rata,
postojala bi banovina Hrvatska, s velikim dijelom
BiH u njoj - navodi Šarinić.