150 godina od smrti kompozitora R. Schumanna

2006. je “super-godina” za muzičke jubileje. Slavi se prije svega 250. rođendan Mozarta, a zatim i 100 godina od rođenja Schostakowitscha. Podsjećamo se i na 150 godina od smrti njemačkog romatičara Roberta Schumanna.

Okolnosti pod kojima je 29. jula 1856. Schumann umro u jednoj privatnoj klinici za nervne bolesnike u Bonn-Endenichu ostavljaju dubok utisak. Čovjek koji je svojom muzikom otvorio potpuno nove puteve u umjetnosti, ostao je na kraju svog 46 godina dugog života samo vlastita sjenka. Razum mu je bio skoro potpuno pomućen, izgubio je sposobnost artikulacije, napredovanje oduzetosti tijela onemogućilo je jedinu aktivnost kojom se bavio u posljednje dvije godine, naime prepisivanje geografskih imena iz atlasa po abecednom redu. Schumann u zavodu “Doktor Richartz” nije više komponirao. Njegovo posljednje djelo je nastalo u februaru 1854. u Düsseldorfu , gdje je radio kao državni muzički direktor i živio sa svojom porodicom. To su varijacije za klavir u Es-Duru, kasnije nazvane «Varijacije duhova». Djelo nosi elemente lične katastrofe Schumanna, kada je prebačen da živi u zavodu za nervne bolesnike. Ovako je te dane opisala njegova supruga Clara Schumann:

«Noći su bile veoma teške, skoro uopšte nismo spavali. Danju je on pokušavao da radi , ali su to bili teški napori. Više puta je rekao kako će mu, ukoliko se ne zaustavi propadanje njegovog tijela duh biti potpuno razoren. Tako su bile uznapredovale slušne afekcije da je mogao čuti cijeli orkestar sve do posljednjeg akorda jednog djela»

Prema jednoj tvrdnji kompozitor je obolio od kasnih posljedica infekcije sifilisom. Kasni period njegovog stvaranja, obilježen pečatom duševnog bolesnika i ludila, nema ništa zajedničko sa njegovim romantičnoekscentričnim klavirskim stilom ranog stvaralaštva. Sa druge strane je nezaobilazan uticaj Bacha sa čijim djelima se mjesecima intenzivno bavio. Schumannova sudbina podsjeća na pjesnika Friedricha Hölderlina, koji mu je bio inspiracija u mladosti. Hölderlin je živio ne dvije, nego više od 30 godina pomračenog uma. Veoma je upečatljivo da je Schumannovo pretposljednje djelo komponirano u oktobru 1853., pet klavirskih kompozicija inspiriranih poezijom Hölderlina. To je muzika koja prelazi granice od svjetlosti jutra i dana prerasta u vječnu svjetlost.