Raspad sistema i najava rata

Tri dana u Sarajevu je trajala sjednica oba doma državnog Parlamenta s temom na tragu ostavke Nikole Špirića, bivšeg prvog ministra, ali i zbog razjašnjenja krize Bosne i Hercegovine. Karakter, dubinu i ishodište krize nije bio u stanju definirati niti jedan poslanik, niti jedna partija na vlasti. Izgledalo je da je opozicija ponajbliže nekim određenjima, ali je, možda upravo zbog toga i bila na meti svih - baš kao da je ona generator krize. Nekako, ako je to dozvoljeno reći, bio je predvidiv samo potpun raspad sistema. Nije se vidjelo ni ko je s kim u koalicijskom zajedništvu, stoga i na vlasti. Spominjala se mogućnost raspisivanja prijevremenih izbora, kao skupa ali skoro pa nezaobilazna varijanta i, ono što je najskuplje, izbijanje novih ratnih sukoba!

Uostalom, Zlatko Lagumdžija šef socijaldemokrata i poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH iznio je ocjenu kako je kriza izuzetno duboka i da su “najveći problemi ove zemlje korumpirani ljudi u vrhu vlasti, ratni zločinci i kriminalci”. Stoga i očekuje da se vladajuće stranke tako i ponašaju i kažu šta su uradile u prethodnom periodu – „... jedini rezultat njihovog djela je situacija slična 1992. godini i narod samo pita da li će biti rata ili ne. Rezultat vladajućih stranaka nije nikakva reforma, već je riječ o bandi koja razmišlja o ratu, spremnih da primaju platu u BiH, a imaju sigurno skrovište negdje drugdje”.

Istina, rekao je, riječ je o varijanti koja se ne smije dozvoliti, slao je i poruku za smirivanje naroda, ali...

A taj narod je sa zebnjom i ogorčenjem promatrao zbivanja putem otvorenog programa državne televizije, ulično-kafanski razgovori bili su razgovori uznemirenih, a zavladala je i prava opsada trgovina s osnovnim životnim namirnicama. Iako su cijene u uzlaznom galopu, što, uzgred, statistika i nije bilježila. Ulje, šećer i brašno mogli su, u tenzijama što su rasle iz sata u sat, postati predmetom potrošačkog stampeda.

Kraj zasjedanja Parlamenta obilježila je višesatna pauza dana kako bi je iskoristio kolegij za ujednačavanje stavova i kreaciju zaključaka. U kasno poslijepodne, kada su se dogovorili naći i eventualno dati glas za usuglašeni stav, progovorio je samo predsjedavajući:

- Zaključujem sjednicu! Kolegij je dogovorio da ni oko čega dogovora nema. Kao ni nastavka ove sjednice!