Protektorat
Sada je već izvjesno: Ova zemlja,
Bosna, a svakako i Hercegovina, traži još neke
KVALITETNE promjene. Ono prastaro, a novouvedeno,
DAME I GOSPODO, iako krupno, postade premaleno
da bi ovaj narod SHVATIO, a što je još teže,
PRIHVATIO, osnovu promjena - već je rečeno kakvih.
Čudan, brate, neki narod: I preko
hljeba traži pogače. I mesa, pride,”bar jednom
u dvije hefte! I češće, ako može.
Fina novost o tri Bosne, a naravno
i Hercegovine, stigla je narodu kao nova kost.
Za zabavu, uz pomalo međusobnog klanja. Pa i
starim Latinima kruha je trebalo, da bi bili
zadovoljni i (samo)dovoljni, uz igre — zabavu.
Šalu na stranu. Narodu je već
toliko socijalno-ekonomski teško da je slijepoj
Vladi
NEMOGUĆE da shvati i vidi što
stanovništvo čeka, a i što ga očekuje.
Socijalnog spasa nema nigdje.
Čak ni za zaposlene, jer preduzeća ne mogu da
izdrže i održe funkciju socijalne stabilnosti.
Ne vlada kolaps tržišta, nego agonija u nerazvoju.
Buduće cijepanje je, u privredno-socijalnom
smislu, katastrofa! Zar to nije vidljivo i iz,
ne tako davnog, sloma („Ubi me prejaka gel”)
Kardeljeve doktrine? Nevolja je u tome što ima
naroda, ali nema narodne ili bilo kakve države.
Da je STVARNO ima, znala bi, PRVO, zbrinuti
narod. To tako rade drugi u doba recesije, država,
prvo, na sebe i u cjelini, preuzima socijalnu
zaštitu i zadužuje se u inostranstvu. Da bi
građanima dala šansu za disanje i snagu da podignu
državu iz blata. A ovdje? Iz nebuloza se stvaraju
namjere o socijalnom tržištu, pa se očekuje
da narod iz dušeka iščeprka dukate ili devize
(bijele pare za precrne dane) i otkupi svoje
stanove, da počne da traži zdravlje za neke
nove, lične pare, da se odrekne penzija i dječjih
dodataka, socijalne pomoći... Ma, kao da ove
prestacije primaju bogati!
Pa zar VLAST ne vidi, da oni što
nešto čestitije žive, nisu ništa drugo do, sada,
šverceri, a sutra ratni profiteri i liferanti,
korupcionaši? Uostalom: I VLAST danas živi od
crne berze. Političke ili ekonomske, svejedno.
Hvala bogu kad je ovako. Moglo
bi, gluho bilo, biti gore!
Bolje je da se vratimo početku
ovog teksta, neozbiljnosti u preozbiljnom, i
potrebi za OSVJEŽAVAJUĆI V promjenama.- Ako
nećemo mi, pomoći će Evropa i svijet! AN ćemo
barem dobiti PROTEKCIJU i postati PROTEKTORAT.
Prvo politički.
Onda i ekonomski. A kad nas prestigne
Albanija, hoće, vidjet ćete, najbolje je zamoliti
nekoga da ovdje bude okupator.
Pošto se istorija ponavlja, a
pokazali smo da smo jogunasta narod, može da
pomogne samo nova VJEKOVNA borba za revitalizaciju
nacionalnog ponosa. U svakom smislu. Stog: zasad,
dajmo Evropi podršku u svježem donošenju promjena.
Pružimo joj pomoć bar malim učešćem
u našoj tradicionalnoj gostoprimljivosti. Bar
pozdravima: „Pomoz Bog” Valonci, Sasi i Saksonci,
„Hvaljen Isus”- Franci, Germani i Latini, „Merhaba”
Turci i Arapi. Ne zaboravimo Nibelunge, Amere
i Ibere...
Voz-dra svima, svima! I dobro
došli!
S vama će biti bolje, kad sami
nismo ni za što.