Protektorat

Sada je već izvjesno: Ova zemlja, Bosna, a svakako i Hercegovina, traži još neke KVALITETNE promjene. Ono prastaro, a novouvedeno, DAME I GOSPODO, iako krupno, postade premaleno da bi ovaj narod SHVATIO, a što je još teže, PRIHVATIO, osnovu promjena - već je rečeno kakvih.

Čudan, brate, neki narod: I preko hljeba traži pogače. I mesa, pride,”bar jednom u dvije hefte! I češće, ako može.

Fina novost o tri Bosne, a naravno i Hercegovine, stigla je narodu kao nova kost. Za zabavu, uz pomalo međusobnog klanja. Pa i starim Latinima kruha je trebalo, da bi bili zadovoljni i (samo)dovoljni, uz igre — zabavu.

Šalu na stranu. Narodu je već toliko socijalno-ekonomski teško da je slijepoj Vladi

NEMOGUĆE da shvati i vidi što stanovništvo čeka, a i što ga očekuje.

Socijalnog spasa nema nigdje. Čak ni za zaposlene, jer preduzeća ne mogu da izdrže i održe funkciju socijalne stabilnosti. Ne vlada kolaps tržišta, nego agonija u nerazvoju. Buduće cijepanje je, u privredno-socijalnom smislu, katastrofa! Zar to nije vidljivo i iz, ne tako davnog, sloma („Ubi me prejaka gel”) Kardeljeve doktrine? Nevolja je u tome što ima naroda, ali nema narodne ili bilo kakve države. Da je STVARNO ima, znala bi, PRVO, zbrinuti narod. To tako rade drugi u doba recesije, država, prvo, na sebe i u cjelini, preuzima socijalnu zaštitu i zadužuje se u inostranstvu. Da bi građanima dala šansu za disanje i snagu da podignu državu iz blata. A ovdje? Iz nebuloza se stvaraju namjere o socijalnom tržištu, pa se očekuje da narod iz dušeka iščeprka dukate ili devize (bijele pare za precrne dane) i otkupi svoje stanove, da počne da traži zdravlje za neke nove, lične pare, da se odrekne penzija i dječjih dodataka, socijalne pomoći... Ma, kao da ove prestacije primaju bogati!

Pa zar VLAST ne vidi, da oni što nešto čestitije žive, nisu ništa drugo do, sada, šverceri, a sutra ratni profiteri i liferanti, korupcionaši? Uostalom: I VLAST danas živi od crne berze. Političke ili ekonomske, svejedno.

Hvala bogu kad je ovako. Moglo bi, gluho bilo, biti gore!

Bolje je da se vratimo početku ovog teksta, neozbiljnosti u preozbiljnom, i potrebi za OSVJEŽAVAJUĆI V promjenama.- Ako nećemo mi, pomoći će Evropa i svijet! AN ćemo barem dobiti PROTEKCIJU i postati PROTEKTORAT. Prvo politički.

Onda i ekonomski. A kad nas prestigne Albanija, hoće, vidjet ćete, najbolje je zamoliti nekoga da ovdje bude okupator.

Pošto se istorija ponavlja, a pokazali smo da smo jogunasta narod, može da pomogne samo nova VJEKOVNA borba za revitalizaciju nacionalnog ponosa. U svakom smislu. Stog: zasad, dajmo Evropi podršku u svježem donošenju promjena.

Pružimo joj pomoć bar malim učešćem u našoj tradicionalnoj gostoprimljivosti. Bar pozdravima: „Pomoz Bog” Valonci, Sasi i Saksonci, „Hvaljen Isus”- Franci, Germani i Latini, „Merhaba” Turci i Arapi. Ne zaboravimo Nibelunge, Amere i Ibere...

Voz-dra svima, svima! I dobro došli!

S vama će biti bolje, kad sami nismo ni za što.

Copyright ©Europa Magazine, 2006 | DS Design | All Rights Reserved