Kreševska deklaracija, dokument hrvatskih usuglašenja

Rođena nova Herceg-Bosna ili...

Bosanskohercegovački Hrvati traže novi Ustav i raspuštanje Federacije BiH i Republike Srpske. Ponudili su svoje viđenje nove BiH. U čudu jedinstva bosanskohercegovačkih (sve)Hrvata nije dirnuto ništa od onog u čemu nisu jedinstveni – neki i ne govore o teritoriju na kojem su živjeli prije rata, a danas je u nadležnosti Republike Srpske

Za Europa Magazine iz Sarajeva piše: Milan Pekić

Lideri šest najjačih bosanskohercegovačkih stranaka s hrvatskim nacionalnim određenjem naznačenim u imenu partije potpisali su deklaraciju po kojoj zahtijevaju novo ustavno određenje tražeći napuštanje postojeće dvoentitetske strukture – Federacije BiH i Republike srpske i stvaranje decentralizirane BiH sa tri nivoa vlasti - državnim, srednjim i lokalnim.

Stavljanjem potpisa na ovaj dokument predsjednici Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZBiH) Dragan Čović, Hrvatske demokratske zajednice 1990. (HDZ 1990) Božo Ljubić, Hrvatske seljačke stranke (HSSBiH) Marko Tadić, Hrvatske stranke prava „Đapić-Jurišić” (HSP) Zvonko Jurišić, Narodne stranke Radom za boljitak Jerko Ivanković Lijanović, te Hrvatske kršćanske demokratske unije (HKDU) Ivan Musa iskazale su potrebu za cjelovitom ustavnom reformom u BiH koja će osigurati funkcionalniju i praved-niju strukturu za sva tri konstitutivna naroda.

Prvo načelo u Deklaracije je opredjeljenje za BiH kao suverenu državu u njenim međunarodno priznatim granicama. Državni i srednji nivo vlasti trebali bi biti organizirani na načelu podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku i bio bi uspostavljen na osnovu geografskih, etničkih, ekonomskih, prometnih i drugih kriterija, dok bi lokalni nivo vlasti činile jedinice lokalne samouprave i uprave koje će se organizirati na istim načelima.

Troprihvatljivost(?)

Lideri šest stranaka odbili su detaljnije pojasniti neka načela iz deklaracije, posebno ona koja se tiču uspostave srednjeg nivoa vlasti u BiH, te decidno odgovoriti da li ona znači težnju za trećim entitetom ili federalnom jedinicom. Oni su naglasili kako je riječ o načelima prihvatljivim za sva tri konstitutivan naroda, te predstavljaju osnovu za dalje razgovore o budućoj strukturi države.

Neka od načela iz Deklaracije su i da se spomenute stranke zalažu da Sarajevo, kao glavni grad BiH, ima poseban status, odnosno postane distrikt.

Kada je riječ o ostvarivanju ravnopravnosti konstitutivnih naroda, u deklaraciji se predlaže da ona bude osigurana uvođenjem između ostalih načela pariteta u izboru i imenovanju izvršne i sudske vlasti i ostalih institucija BiH, rotacije u rukovođenju institucijama države, kao i konsenzusom pri odlučivanju.

Također se zalažu da se proces ustavnih reformi u BiH vodi u institucijama sistema i pod stalnim nadzorom javnosti, te da novi uspostava stupi na snagu do isteka mandata sadašnjeg visokog predstavnika u BiH.

Ipak, kontekst događanja u Kreševu, gradiću starih bosanskih kraljeva, četrdesetak kilometara udaljenom od Sarajeva, ima ili može da čini višeznačenjsku lepezu, spektar je omeđen svime, od beznačajnosti do razloga za izbijanje novog rata u ovoj nemirnoj, divljoj zemlji. Nekima može donositi i ushit zbog konačno postignutog svehrvatskog jedinstva po sentenci „Vjera u Boga i hrvatska sloga”, ali i osnažiti zlobu po drugoj „Dva Hrvata, a tri stranke” Jer, deklaracija je i „ovo” i „ono”, naznačuje platformu koja bi mogla donijeti dobre mogućnosti i zrela ustavna rješenja, istina po nacionalnom - što uvijek može biti „skrojeno” u nacionalističkom – šnitu. Otvara i mnoga, nova, unutar hrvatska, ali i vanjska bosansko multietnička pitanja. Uostalom, u zori potpisivanja vladala je neizvjesnost da li će ga uopće biti: iz Bosanske Posavine stigla je poruka kako su, nakon vijećanja, tamošnji čelnici svih hrvatskih političkih stranaka s tog područja uzdržani od potpisivanja deklaracije ukoliko se “zaborave” općine u Republici srpskoj u kojima su po popisu stanovništva iz 1991. Hrvati bili u većini.

Strahovi

A da su hrvatske vođe na nekom minimumu suglasnosti jasno je i iz njihovih izjava. Niti jedan se nije drznuo otići dalje od činjenice da je deklaracija samo platforma. Ulozi su preveliki, podrška zvaničnog Zagreba uplamtjelog u žestoko otvorenim predizbornim bitkama, postoji u Mesićevoj poruci da je jedinstvenost BiH neupitna, a sve drugo je...

Dragan Čović pokušao je objasniti kako dokument omogućava jednakopravnost svih naroda, prije svega hrvatskog koji sada to nije, ali je iznio stav svog HDZ-a da su oni „za četiri federalne jedinice”.

Za Marka Tadića nije toliko važno koliko će biti unutarnjih jedinica, nisu mu važna, u deklaraciji inače nespomenuta načela federalizacije – jer su prepuštena budućnosti, ali mu je bitan, belgijski, konsocijacijski princip sa tri najbitnija elementa - princip pariteta u izvršnoj i sudskoj vlasti, princip konsenzusa na razini zakonodavne vlasti i princip rotacije. Njegovi, veli, žele da BiH ima nadležnosti koje ima moderna europska država, dok srednja razina vlasti može obnašati one, koje bi bolje obavila od države.

Zvonko Jurišić, iako njegova stranka zagovarala osam provincija, najvažnijimsmatra opredjeljenje o napuštanju dvoentitetskog uređenja.

Božo Ljubić tvrdi kako načela deklaracije impliciraju složenu, federalno uređenu državu, i, mada je nedavno kazao da je za njega treći entitet jedno od mogućih rješenja za budući ustroj BiH, kaže kako će skori sabor njegovog HDZ-a s brojem (1990), usvojiti koncept uređenja zemlje. Ali voli istaći kako „...nema straha od dezintegracije BiH – deklaracija je platforma za njenu integraciju”.

(Ne)preciznosti

Naravno, iz Republike srpske su se neki političari već oglasili.

Milorad Dodik poručuje kako deklaracija nije dovoljno precizna, u principu je pozdravlja, ali i poručuje da mu izgleda kako su Hrvati protiv entitetskog uređenja, pa i protiv Republike srpske i njenih granica. To znači da od toga nema ništa i za Srbe je i neprihvatljivo. Prekrajanje granica ne može biti.

Ni Mladen Ivanić nije spreman za podršku “ako je deklaracija usmjerena na smanjivanje teritorija Republike Srpske” pa ništa od onog što je napravljeno u Kreševu ne dolazi u obzir.

Mladen Bosić, predsjednik SDS-a samo je izgovorio „da ako Dodik ima dogovor sa predstavnicima hrvatskih stranaka, kako se čini, očigledno je da taj prijedlog ne daje garancije entitetu da ostaje u sadašnjim granicama”.

Odbacujući svaku pomisao o trećem entitetu, dopredsjednik SBiH Beriz Belkić izjavio je da deklaraciju smatra dokumentom koji nikoga ne obavezuje, ali je i nelegitiman čin hrvatskog naroda. Podsjetio je da je njegova stranka za građanski koncept uređenja, u kojem se ljudi neće svrstavati prema nacionalnoj pripadnosti. Unutrašnje ustrojstvo ne bi trebalo da se određuje prvenstveno po etničkom principu, jer to ne bi bilo sretno rješenje: - Ako pristanemo na uređenje po etničkom principu, to će značiti da smo odustali od prirodnih cjelina, od regija koje su povezane ekonomski, saobraćajno i na svaki drugi način.

Stiže i bošnjačka!

S bošnjačke strane, međutim, stigla je, međutim i vijest svjedočenja o nestrpljivosti Sulejmana Tihića, čelnika SDA i Harisa Silajdžića šefa Stranke za BiH u čekanju rezultata hrvatskog dogovora. Kad je sve postalo izvjesnim najavili su potpisivanje bošnjačke platforme o ustavnim promjenama! Za sada pozdravljaju deklaraciju Hrvata u dijelu u kojem govori o BiH kao nedjeljivoj, jedinstvenoj i demokratskoj državi, koja će garantovati prava svim svojim građanima.

Visoki predstavnik u BiH nije žurio sa svojim komentarom, a kada se oglasio sve je sveo na izjavu kako je osnivanje hrvatskoga entiteta u BiH stvar dogovora predstavnika svih triju naroda u ovoj zemlji. Objasnio je da BiH trenutačno funkcionira kroz odredbe Daytonskoga mirovnoga sporazuma, ali i da je BiH potreban europski ustav i okvir u kojem bi mogla normalno funkcionirati. Govoreći o Kreševskoj deklaraciji hrvatskih stranaka naglasio je da takvi dokumenti mogu biti dobri i produktivni za buduće pregovore o ustavu, ali i loši, posebno u nerijetkim slučajevima isključivosti. Jer česta sentenca izbacivana iz mnogih stranaka je ona o stavu od kojeg se ne može odstupiti. A kad je tako, poručuje Lajčak, onda je to loše za reformske procese. Tako u trenucima “slučajnosti” dolazi do čudnih posjeta iz Srbije Republici Srpskoj – takav je nedavni, akademski, kada su dolazili Dobrica Ćosić, Milorad Ekmečić ... – što da to nije dobra poruka Bošnjacima i Hrvatima. Onda, recimo, Haris Silajdžić neprekidno ističe da su Bošnjaci žrtve kada traži neka rješenja, a ustvari želi diskriminirati ostala dva naroda.

S ljevice, svakako u parlamentima u oporbi, još nema nikakvih izjašnjavanja. Znakovito je samo to da Željka Komšića, hrvatskog člana državnog Predsjedništva nije bilo u Kreševu. Niko ga nije ni zvao. On za sada šuti.