ASTRONOMIJA

Kolonizacija Svemira sljedeći korak

Prvi korak u ambicioznom i skupom planu budućih istraživanja Sunčevog sistema svemirskim letjelicama sa ljudskom posadom je ponovno slanje čovjeka na Mjesec. NASA nije iznijela u javnost detalje tehničkog izvođenja i budžeta potrebnog za ovaj poduhvat, mada je u decembru prošle godine najavila izgradnju prve stalno nastanjene kolonije na Mjesecu.

Ova najava kolonizacije Mjeseca uzbudila je ljude širom svijeta, a mediji su prenijeli da se ljudska vrsta najzad vraća na Zemljin satelit, poslije više od 30 godina čekanja.

Kolonizacija svemira, po mišljenju svjetskih naučnika, uveliko počinje, a značaj za čovječanstvo je ogroman. Ovo je početak nove ere koja će se, kako smatraju istoričari, u budućnosti obilježavati kao prekretnica ljudske istorije.

Sada je glavni cilj kolonizacija Zemljinog satelita. Prema planu iz decembra, završetak gradnje lunarne kolonije predviđen je za 2020. godinu.

Ipak, ono što privlači posebnu pažnju naučnika jeste naseljavanje Marsa.

Ovo putovanje je naravno mnogostruko i tehnički i ekonomski zahtjevnije u odnosu na putovanje na Mjesec. Sam put do Marsa i nazad trajao bi dugo, dok bi ostanak bio ograničen.

Glavni razlog velike zainteresovanosti za Mars jeste činjenica da Mars ima dosta sličnosti sa Zemljom, na primjer vulkane, kanjone, kratere. Osim toga tu je i vječna misterija o životu na Marsu. Za sada je nepoznato da li je život na Marsu postojao pa iščezao ili smo svjedoci rađanja života na nekoj planeti. Mnogi čak zagovaraju i tezu da su ljudi potomci Marsovaca koji su kolonizirali Zemlju kada je njihova planeta postala nepogodna za život.

Naučnik Robert Zubrin, veliki zagovornik kolonizacije Marsa i osnivač društva “The Mars Society”, razvio je ambiciozni plan prema kome se Mars može učiniti naseljivim u narednih 1.000 godina. Plan za naseljavanje Marsa sastoji se od nekoliko koraka.

Istraživanje Marsa uveliko je započeto, a ono ujedno predstavlja i prvi korak kolonizacije. Nakon otkrivanja minerala, zaliha leda i podesnog staništa pristupilo bi se izgradnji baza koje bi se postepeno transformisale u kolonije. Poslije ovih pripremnih poteza slijedio bi proces prilagođavanja atmosfere i temperature kako bi se uslovi na Marsu učinili sličnim onima na Zemlji. Ovaj proces se na engleskom zove terraforming.

Taj proces počeo bi zagrijavanjem planete, a dr Zubrin predlaže tri načina kojima bi se to postiglo. Prvi prijedlog je da se postavi gigantsko ogledalo koje bi orbitiralo iznad Marsa i navodilo sunčeve zrake prema određenim površinama.

Drugi prijedlog je usmjeravanje asteroida na Mars. Naime, asteroidi su jedna vrsta zamrznutih zaliha gasova koji izazivaju efekat staklene bašte. Udar asteroida u površinu Marsa oslobodio bi te gasove koji bi, ako je asteroid prečnika 2.5 km, podigao temperaturu Marsa za oko 20ºC. Proračuni doktora Zubrina pokazuju da bi 40 takvih asteroida učinilo atmosferu pogodnom za život ljudi.

Plan za zagrijavanje Marsa koji se čini najizvodljivijim napravljen je na osnovu iskustva sa globalnim zagrijavanjem nanašoj planeti. Mars bi se mogao zagrijati hotimičnim stvaranjem i emisijom gasova izazivača efekta staklene bašte. Naučnik Zubrin je predložio gradnju fabrika na Marsu koje bi oslobađale fl uormetan. Po njemu, ukoliko bi se 1.000 tona ovog gasa oslobađalo po satu, za 30 godina bi se prosječna temperatura mogla podići za oko 30ºC.

Drugi korak bio bi oslobađanje gasova sadržanih u tlu Marsa. Naime, pretpostavlja se da je Mars prije nekoliko milijardi godina imao mnogo gušću atmosferu. Otopljavanje postignuto u prvom koraku bi oslobodilo velike količine ugljen-dioksida sadržanog u tlu. Zubrin tvrdi da bi ovi gasovi podigli temperaturu za još nekoliko stepeni u periodu od 20 godina kao i da bi značajno povećali atmosferski pritisak.

Treći korak terraforming plana bio bi masovno sađenje i uzgajanje biljki, slikovito rečeno, došao bi red na pošumljavanje Marsa. Atmosferski pritisak bi do 2250. godine bio oko jedne petine Zemljinog i stanovnici Marsa bi mogli da se kreću bez svemirskih odijela, ali bi im dodatni kiseonik i dalje bio potreban.

Kada površina ekvatora na Marsu dostigne stalnu temperaturu od bar 0ºC, Mars bi imao vodu u tečnom stanju i moglo bi se pristupiti sađenju i uzgajanju najprije prostih biljnih organizama.

Četvrti korak je “žetva”. Naime, biljke bi započele proces pretvaranja ugljen-dioksida u kiseonik, međutim, ukoliko bi umrle biljke bile ostavljene da prirodno trunu, to bi dovelo do dodatnog emitovanja ugljen-dioksida, usporavajući proces stvaranja kiseonika. Zubrin je kao rješenje predložio plansku žetvu biljaka i otklanjanje beskorisnog materijala. On smatra da bi i genetski inženjering mogao da pripomogne ovom procesu tako što bi se sadile genetski modifi kovane biljke koje bi oslobađale više kiseonika od prirodnih.

Posljednji korak za naseljavanje Marsa sastojao bi se u čekanju da prođe još 1.000 godina kako bi posađene “svemirske bašte” proizvele dovoljno kiseonika za život na planeti. Za to vrijeme neophodno bi bilo stalno saditi i žeti kako bi se ubrzalo pretvaranje ugljen-dioksida u kiseonik.

Treba imati u vidu da NASA ima mnogo konzervativniji plan o kolonizaciji Marsa od doktora Zubrina i mnogi naučnici smatraju 1.000 godina previše kratkim za takav poduhvat. Ipak, prošlost nam pokazuje da su takvi futuristički koncepti ono što često podstiče druge stvaraoce na razvoj alternativnih i realnijih koncepata koji i postignu zacrtani cilj.

Dakle, današnja tehnologija omogućava ostvarenje sna naseljavanja ljudi na drugom nebeskom tijelu, a da li je čovječanstvo spremno da pruži punu podršku tom planu ostaje da se vidi.

Kritičari plana povratka na Mjesec, koji bi bio svojevrsna proba kolonizacije Marsa, istakli su da NASA nije dala dovoljno ubjedljive razloge zbog kojih bi se pristupilo ovom velikom i skupom poduhvatu. Kao jedan od glavnih argumenata spomenuto je da bi sva istraživanja na Mjesecu mogli da obavljaju i roboti, što bi bilo značajno jeftinije.

Međutim, u NASA smatraju da za kolonizaciju Mjeseca ima više razloga dugoročnog karaktera. Kao jedan od glavnih razloga obnovljenog slanja ljudi na Mjesec NASA je navela pripremu za istraživanje Marsa. Kolonija na Mjesecu bi omogućila da se izgradi brod, a sam Mjesec bi pomogao da se za njegovo lansiranje iskoristi brzina rotacije Zemljinog satelita.