Postizborno triježnjenje Bosne i Hercegovine

Mrak neizvjesne nebudućnosti

Proteklih petnaest godina i više nego dokazuju, u najnovijoj izbornoj epizodi i prije konstituiranja nove vlasti, da svjetska, prvenstveno američka paska može značiti i raspisivanje, koliko sutra, novih izbora

Piše: Milan PEKIĆ, Sarajevo

Izbori u nekoj zemlji uvijek su bili važni i za komšije. U bosanskohercegovačkom slučaju komšijski odnosi, više loši nego dobri, postoje i unutar države. Prekogranični susjedi su, kako kad i kako ko, uvijek i te kako zainteresirani. Često iz zluradosti ili su po sklonosti podložni pravcu puhanja vjetra. A sveukupnost svih odnosa, nažalost, komadić zemlje na zapadu Balkana, s brojem stanovništva ravnom jednom od kvartova svjetskih megapolisa, stavlja pod revnu, dnevno-noćnu lupu globalnih moćnika. Sve to zbog i od njenog unutarnjeg jada. Skora prošlost, također krojena izvana i iznutra, ne dozvoljava i onemogućava nicanje cvijeća i zelenih grana. Tako svaki izbori bude želje za mirisnom budućnosti, a rezultati redovito donose nova kompliciranja i neizvjesnosti. Glasači su u nesnalaženju, veliki kreatori su trapavi i prepotentni, a susjedi gladni i zabrinuti – prvo nad, kao, nekakvim nacionalnim teritorijem i, drugo, za sudbinu vlastitog, a bosanskohercegovačkog naciona. Kultura u širem smislu, u Bosni i Hercegovini nije kod kuće - katolici su sigurni da su i Hrvati, suprotnost ih najčešće zbunjuje, Srbi ne znaju šta je razlika između pravoslavca i Srbijanca i ima li je, a muslimani ne znaju da li su to ili bi trebalo pisati s velikim „M“, da li im je svaki svjetski islamist brat ili je stara, a eto najnovija nacionalna odrednica – Bošnjak, nacionalni identitet i ne pripada li i onima što su slavenski starosjedioci s kontinuitetom, od vremena prije nego što su ih kršćani, u posvojenje, preuzeli od Paruna. Ukratko, mnogi će se zakleti, pa bili i Hrvati i katolici, a boga radi i svi drugi, pod uvjetom da su iz ili u BiH, da je sveti otac papa, zbog toga što je katolik i – Hrvat.

Tako bijahu izbori, a u konačnici, što i nije tema ovog teksta, samo je konstatacija za trenutak, nacionalno opet postade primarno. Ono što je u bitku življenje samo, sekundarno je, ali i okamenjeno – nedefinirano.

Trapavi svjetski policajci, mala Bosna (i Hercegovina) i njeni izbori

Ipak, ovo jeste priča o izborima u BiH i to samo s jednim od brojnih mogućih uvoda. Kompletan konglomerat je više nego zapetljan. Ovoj izborno – postizbornoj tlapnji potrebna je, za bilo kakvo raspetljavanje, i napomena o ulozi međunarodne zajednice i, posebno, Sjedinjenih Američkih Država kao jedinog pravog, najvećeg i samozvanog svjetskog policajca. Pa i trapavog, što mu pokazuje i dokazuje vlastita uloga u, recimo, posljednjem stoljeću. Kreacije mu nisu baš najsjajnije kad su samoinicijativne. U drugoj varijanti, u krupnim stvarima i jesu, kad su uslijedili, po pozivu lukave, najčešće nesposobne, stare, dekadentne Europe. Ova opaska traži i manju elaboraciju: Kad je Amerika reagirala, u ime svijeta u dva svjetska rata, učinila je to s uspjehom, sve druge pa i sadašnje intervencije bile su i jesu kaos kaosa. Kako je Bosna i o tim relacijama ovisna, proteklo desetljeće i po to, i više nego dokazuje, u najnovijoj izbornoj epizodi i prije konstituiranja nove vlasti, da svjetska, prvenstveno američka paska može značiti i raspisivanje, koliko sutra, i novih izbora! I to zbog vlastitog ustava, koji, da čovjek ne povjeruje, niko još nije vidio u cjelini i tiskanom na nekom od, u BiH, nacionalno razumljivih i čitljivih jezika! Jasnije - Daytonska ustavna određenja nikada nisu, u cjelini, štampana i objavljena u zemlji čiju sudbinu određuju! Opaska o globalnom, u ovom slučaju iz stranih krajeva bosanskohercegovačkom policajcu rođena je i traje od trenutka kad su SAD zaronile ruke u krvavi balkanski lavor. Tada po već imenovanom pozivaču. Rat jeste prekinut, ali su nastavljene trapavosti reklo bi se na radost velenacionalista željnih vlasti, ali konačno svjesnih da nisu jedini vlasnici bosanskohercegovačkog grunta i otud su, iako duboko suprotstavljeni, bar odlučni čuvati jedni drugima leđa. Kad već u njih ne mogu zarinuti nož naoštren nacionalističkom mržnjom. Od zagrljaja takvog međusobnog čuvanja ova zemlja i njeni ljudi ne mogu naprijed.

Izbori su periodičan događaj, ali su ovi nedavni, poseban, dramatičan kontra-šarm dobili kada je prošlog aprila propao pokušaj zaista neophodnih ustavnih promjena. Propast je bila zagarantirana trapavošću i iznudom, uz potpuni izostanak pažljivog profiliranja namjera, gradnju bar malo stabilnije konstrukcije od postojeće – „zavrtanje ruku“ ovdašnjim oponentima ili kreatorima željnih daleko viših dostignuća, izazvala je tvrdoglavi bunt.

Već tada je trasirana je staza za jesenji izborni sunovrat i, u rezultatu, nespornu novu komplikaciju ionako kompliciranog.

Sad je zaprijećeno: Poslije izbora, prva stvar koja mora biti urađena je prihvaćanje već srušene ustavne platforme! Izborni bilansi su tu – reklo bi se niko nije dobio, odnosno pobjednika ima, ali je svaki i sa nekim dramatičnim gubitkom. Prevaga ima, ali samo vrag zna da li s kvalitetom (teško, teško!). Novi izazovi su tu, ali su nekako nedefinirani, s nedoumicom, zagonetkom i mnoštvom zamki.

Dobro je sigurno samo to što će ova država, bar, rašči-stiti s brojnim malim, skoro obiteljskim strankama bez programa i profila. U izbornu trku je ušlo više od 50 partija, a po sudu brojnih promatrača, bar 30 je bilo bez pisanog ili „usmenog“ programa. Među velikim strankama nije bilo niti jedne koja nije bila uzdrmana ili porazom ili unutarnjim potresima i pored navodne pobjede! Sve drugo, rezultatskiizborno je novi bosanski lonac zaliven kiselim i gorkim, lošim vinom.

Prijeteća ponuda slobodnog izbora

Po završenom glasanju počela je i nigdje viđena trakavica s brojanjem glasova i nizom prezentiranja preliminarnih, a netačnih rezultata. Stoga je i prije nego što je bilo što postalo izvjesnim, pobjednicima-gubitnicima stigla prijetnja.

Međunarodna zajednica, predvođena prekoocean-skom snagom, u Sarajevu je organizirala sastanak čelnika međunarodne zajednice – kontrolora bosanskohercegovačke stvarnosti, na kojem je nedvosmisleno rečeno, ma što i kako to značilo, da će budući kreatori političke stvarnosti imati slobodne ili, kao suprotnost, vezane ruke pred Evropom i svijetom. S tim što je to stvar bosanskohercegovačkog izbora, odnosno rada i određenja domaćih političara pred ustavnim promjenama.

Nakon prve sjednice, zatvorene za javnost, ali i ovdašnje političare, inače dvodnevne konferencije političkih direktora ministarstava vanjskih poslova zemalja članica Vijeća za implementaciju mira i njihovih ambasadora akreditiranih u BiH, Christian Schwarz-Schilling je u svojoj rezidenciji priredio neformalnu večeru – druženje s čelnicima ovdašnjih političkih stranaka na kojem je, kako je saopšteno, razgovaralo se o “svim otvorenim pitanjima koja se tiču sigurne evropske budućnosti BiH”.

Gosti su bili Haris Silajdžić, predsjednik Stranke za BiH, Božo Ljubić, čelnik HDZ 1990, Mladen Ivanić, prvi čovjek PDP-a, Dragan Čavić, predsjednik SDS-a, Sulejman Tihić, lider SDA, Milorad Dodik, prvi čovjek SNSD-a, Dragan Čović, predsjednik HDZBiH, te Alija Behmen, u ime SDPBiH.

Naravno, nepoznato je u kakvoj atmosfera se susret odbijao i šta je sve rečeno, ali se zna šta je domaćin izgovorio uzvanicama na početku večeri.

Naglasio je da je “…u posljednje vrijeme bilo mnogo priče, ali jako malo razgovora” i upozorio i da se u Bosni i Hercegovini, u suštini, ništa nije postiglo na glavnim reformama, a stav međunarodne zajednice je više nego jasan. Zahtjeva se, potpuno neovisno od buduće stranačke obojenosti vlade, momentalni rad na donošenju i usvajanju reformi ustava i ustrojstva državne policije u skladu s tri principa EU, ali i hitno usvajanje zakoni o superviziji u bankarstvu, obligacijama i visokom obrazovanju. U saopštenju se navodi i izravno akcentiranje dijela Schwarz-Schillingove poruke:

- Od vas očekujemo da kada oformite koaliciju jasno iznesete svoj prioritet za naredne četiri godine. OHR i EUSR nisu tu više da rade umjesto vas. Ostajemo da pomognemo, ali je odgovornost za sudbinu BiH na vama. To zahtijeva visok nivo odgovornosti za ovu zemlju i njenu budućnost.

I još, važno, za još nepoznat raspored političkih snaga, iako su izbori već bili završeni, a beskrajno dugo brojanje na djelu:

- Na prvoj sjednici novog parlamenta prvo morate usvojiti aprilsku ustavnu platformu!

U saopštenju nije bilo ni riječi o reakciji uzvanika. S obzirom da se zna da mnogi od njih imaju stavove apsolutno suprotne onome što im je neuvijeno rečeno, jasno je da je ovaj neobavezujući razgovor znak početka teških kušnji za nemali broj aktera bosanskohercegovačke političke scene.

Vuk promijenio dlaku, a ćud mu na vlasti

A onda su, nakon velikih muka članova Centralne izborne komisije (CIK), možda čak i upitnosti poštenja, nepoštenja, svega pročišćenog i raščišćenog, stigli rezultati izbora. Dakle, CIK je izašao iz klopke i kako-tako prezentirao konačne, bilanse. S podastrtim je potvrđeno da nije sve onako kako je izgledalo i s čim se, dakle neopravdano kalkuliralo. Rezultati, drukčiji, bar kada je u pitanju nivo upravljanja vrha države, od očekivanog. Pobjednici su ostali bez, kako im je izgledalo, izvjesne snage, drugi su dospjeli u poziciju diktiranja – čak i namjere sklapanja budućih koalicija postale su, a i danas su takve, želatinski drhtave: Ako se slažemo oko jednog, u drugom smo apsolutno suprotni!

Stranke su pred sklapanjem prirodom prirodnih, a neprirodnih paktiranja. Tako je, recimo izgledalo da je na nivou države Milorad Dodik biti premoćan. Ipak, postao je pobjednikom samo u svom entitetu. Stranka demokratske akcije dobila je najviše glasova, a nalazi se pred užasavajućim tektonskim poremećajima. Kao pobjednica izgubila je mjesto u državnom Predsjedništvu. Lagumdžijini gubitnici po parlamentarnim foteljama inaugurirali su člana Predsjedništva. Hrvati su se još i prije izbora duboko podijelili da bi sada pravili koalicije preko međusobnih neprijateljskih zagrljaja.

Branko Petrić, predsjednik CIK BiH, kazao je da su imali bezbroj problema sa 157 biračkih mjesta - bilo je registrirano više od 15.000 grešaka što je upućivalo na izborni inženjering. Ipak, postalo je izvjesnim da su Nebojša Radmanović, Haris Silajdžić i Željko Komšić postali članovi Predsjedništva BiH.

U Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, koja broji 42 poslanika, ušle su: SDA sa devet, Stranka za BiH sa osam, Dodikov SNSD sa sedam, SDP BiH pet, SDS i HDZ - Hrvatska koalicija-HNZ po tri, Hrvatsko zajedništvo HDZ 1990 sa dva mandata, a po jedan su osvojile Narodna stranka Radom za boljitak, BPS - Sefer Halilović, DNZ BiH, PDP RS i DNS.

U Predstavnički dom parlamenta Federacije BiH, koji broji 98 poslanika, ušle su SDA sa 28, SBiH sa 24, SDP BiH sa 17, Koalicija HDZ BiH sa osam, koalicija Hrvatsko zajedništvo HDZ 1990 sa sedam, BPS - Sefer Halilović sa četiri, NS - Radom za boljitak i Patriotski blok SDU-BOSS sa po tri mandata, DNZ BiH sa dva, a po jedan mandat osvojile su SNSD i NHI-HSP- Đapić-Jurišić.

U deset kantona Federacije sve je jasno – tamo gdje je Bošnjaka apsolutnu pobjedu odnijele su SDA i Stranka za BiH, a u Hercegovini dva HDZ-a. Ostali, nikakvim koalicijama, pobjednicima uglavnom ne mogu ništa.

Izbori u manjem entitetu, Republici srpskoj, u znaku su Milorada Dodika. Njegov SNSD je osvojio 41 mandat u Narodnoj skupštini RS, SDS 17, PDP osam, po četiri mandata imaju DNS i Stranka za BiH, a po tri mandata Socijalistička partija i SDA, dok SRS RS ima dva i SDP BiH jedan mandat.

Tako proizlazi da su gubitnici Tihić kao pojedinac, Lagumdžija kao stranka, a s pirovom pobjedom je Milorad Dodik – izgledalo mu je da je pobjednik i na držanoj razini i da će moći bez problema dobiti vodstvo u Savjetu ministara – državnoj vladi. Ovako, poziva se na potrebu rotacije i vrijeme da na čelno mjesto zasjedne Srbin, odnosno zavisi od volje SDA i SBiH što najbolje ilustrira izjava Adnana Terzića, potpredsjednika SDA:

- Očito je da je parlamentarna većina na kojoj baziramo pregovore ova o kojoj govorimo: SDA, SBiH, HDZ i SNSD. Sačekat ćemo da se objave zvanični izborni rezultati kako bismo se mogli upustiti u razgovore sa strankama o mogućim koalicijama ili partnerstvu.

Ipak, čini se da je glavna karakteristika rezultata još neizgovoreno razočarenje međunarodne zajednice. Teško se može govoriti o istinskoj promjeni strukture vlasti. Jest da je sa scene pometena Srpska demokratska stranka, ali nacionalizam je daleko najsnažnija opcija u Bosni i Hercegovini.

Odmah po prezentiranju rezultata iz Banjaluke je stigla vijest da Milorad Dodik, neće pristati ni na kakve dogovore o ulasku u Savjet ministara BiH ukoliko predsjedavajući Savjeta ne bude iz Republike Srpske i da je SNSD zainteresiran za ministarstva civilnih poslova, finansija, transporta i komunikacija i poljoprivrede koje će biti uspostavljeno ukoliko budu usvojene ustavne promjene.

Dodik je komentirao odgađanja objave konačnih rezultate izbora i rekao da se sinhronizirano radi na smanjenju moći, koju je SNSD dobio na izborima, ali da će zbog brojnih otvorenih pitanja, koja treba rješavati, prihvatiti rezultate.

Kraj na novom početku ili, opet, početak početka

To što je Bosna i Hercegovina ponovo postala nedefinirana država željna pravih odrednica i na raskršću nepostojećih putova nije iznenađenje, ali jeste razočarenje. Žitelji ove države, obični građani, nosioci i davatelji vlastitih glasova kao da ne znaju kome su ih davali, zašto, gdje je svjetlo i da li ono uopšte postoji. Zbunjeni su sklapanjem koalicija, njima potpuno nerazumljivih i kao da je ogroman broj spreman i na zaklinjanje najvećom osobnom svetinjom da im se daje (ili uzima!) ono na što uopšte nisu bili spremni. Kao da im nije jasno da se o njihovom boljem životu govori kao dalekom i nedefiniranom prividu. Ne ide im u glavu da izabrani ne vide njihove prazne novčanike, iako nikada, baš nikada ne zaboravljaju govoriti o socijalnoj stvarnosti i također nikada ne spominju ostvarenja sada, odmah ili sutra. Sad kad se govori i o novim izborima – jer kako će imati jednog predsjednika kad su glasali za shemu od trojice, ako ustavne promjene odmah moraju biti usvojene? Kako će za aprilsku platformu davati glas i oni koji su upravo zbog protivljenja dobile sadašnje glasove. Pa zna se da je Haris Silajdžić upravo na projektu protivljenja svoju Stranku za BiH izvukao iz, nekoliko mjeseci prije izbora, stanja kliničke smrti? Kako će i šta će Bosanci i Hercegovci s Bosnom i Hercegovinom kad se opet pokreće priča o njenim dijelovima, a oni pripadaju nekim Bosancima i Hercegovcima koji vole neke druge zemlje, odnosno kad…? Pitanja, pitanja od prije petnaestak godina. Neće, valja i odgovori biti isti?