MARSEJ
Most između Evrope i Mediterana
Marsej (Marseilles) je po veličini drugi grad
u Francuskoj, a njegov karakter je određen povoljnim
položajem luke u Lionskom zalivu, na Mediteranu.
Pogodnosti koje ova luka pruža za povezivanje
mediteranskih pomorskih puteva sa sjevernom
Evropom, koristili su i njeni najstariji stanovnici,
prije 2600 godina.
Lučko naselje pod nazivom Massalia osnovali
su Feničani u VI vijeku p.n.e. Ubrzo potom ove
prostore zauzimaju Grci, pod čijom upravom Massalia
dobija status republike, a narednih nekoliko
vijekova razvijat će se, ne samo kao centralni
lučki i trgovački grad, već i kao renomirani
kulturni centar, administrativno veoma dobro
uređen. Izloženi stalnim napadima velikog Ligurskog
plemena, Grci su zatražili pomoć od Rimljana,
koji dolaze u Provansu 125. god p.n.e, kada
je Massalia konačno odbranjena. Rimljani defi
nitivno zauzimaju ove prostore 49. godine p.n.e,
ali će Massalia (sada Massilia) i naredna tri
vijeka zadržati status slobodnog trgovačkog
grada, koji je imala pod grčkom upravom. Međutim,
u tom periodu pomorska trgovina je zbog osipanja
fl ote u znatnoj mjeri redukovana, tako da Massilia
gubi svoju samostalnost i status slobodnog grada
i postaje grad kao i svaki drugi.
Sve ono što odlikuje Marsej, drugi po veličini
grad u Francuskoj, u vezi je sa povoljnim položajem
njegove 2.600 godina stare luke u mediteranskom
Lionskom zalivu.
U postrimskom periodu Massalia je predmet napada
raznih barbarskih plemena, te zbog pljački i
epidemija od nekada veoma razvijenog grada ostaju
samo gomile ruševina. Nakon prodora kršćanstva
početkom IV vijeka, Crkva preuzima isključivu
upravu nad gradom. Kako bi se zaštitio od stalnih
napada i pljački, grad je u VII vijeku sužen
na utvrđeni dio biskupije.
Ova oblast doživljava ponovni procvat tek u
X i XI vijeku, pod zaštitom provansalskih vikonta,
kada postaje polazna luka za krstaške ratove.
Marsej (nekadašnja Massilia) 1214. ponovo postaje
nezavisna republika, ali će takav status zadržati
samo 38 godina, do 1252., kada Šarl Anžujski
stavlja ovaj grad pod svoju upravu. Uprkos defi
nitivnom gubitku samostalnosti, pomorska trgovina
preko Mediterana doživljava ponovni procvat.
Nakon što je Provansa, uključujući i Marsej,
ušla u sastav Kraljevine Francuske 1481., grad
zadržava posebnu upravu pod nadzorom kraljevih
službenika, a 1660., za vrijeme vladavine Luja
XIV počinje da se širi i izvan gradskih zidina.
U XVIII vijeku građani Marseja sa velikim entuzijazmom
prihvataju revolucionarne ideje, a 1792. godine
500 dobrovoljaca maršira prema Parizu pjevajući
“Ratnu pjesmu vojnika na Rajni”, koju su mase
ljudi u usputnim mjestima oduševljeno prihvatale.
Pjesma je kasnije postala francuska nacionalna
himna pod nazivom “Marseljeza”. U drugoj polovini
XIX vijeka, Marsej se i dalje širi kao glavna
“luka carevine”. U tom periodu izgrađene su
široke avenije i napravljene mnoge monumentalne
građevine. Marsej je u toku Drugog svjetskog
rata, za vrijeme njemačke okupacije, od novembra
1942. do avgusta 1944., bio jak centar Francuskog
pokreta otpora. Zato su njemačke trupe u dva
navrata, 1943. i 1944., minirale kvartove Panier
district i Staru luku. Poslijeratni period je
period obnove, a razvojem industrije i modernizacijom
lučkog kompleksa, Marsej ponovo postaje centar
šireg privrednog i geografskog regiona, kao
i tranzitna luka za cijelu Evropu, u čemu je
glavni rival Roterdamu. Koncepcija Marseja sada
je prilično izmijenjena. Grad je izgubio nešto
od svoje individualnosti kako bi se bolje integrisao
sa ostalim dijelovima Francuske i Evropom u
cjelini.
Pošto su se ljudi iz raznih mediteranskih zemalja
vijekovima doseljavali u Marsej, njegovo stanovništvo
je oduvijek bilo heterogeno. Teško je opisati
“tipičnog” stanovnika ovog mediteranskog grada
koji je veoma uspješno apsorbovao nove talase
imigranata. Marsej kroz svoju istoriju nije
bio zaokupljen spoljnim simbolima svoje prošlosti,
već je uvijek iznova pokazivao sposobnost da
se prilagodi potrebama raznovrsne populacije
i da na najbolji način iskoristi sve ljudske
i prirodne potencijale.
Najstarija industrijska proizvodnja u Marseju
datira iz XV vijeka, kada je počela proizvodnja
sapuna od maslinovog ulja koje se proizvodi
u okolini.
Marsej je danas veliki industrijski centar
sa širokim spektrom privrednih djelatnosti,
među kojima su najvažnije prerada nafte, brodogradnja
i obrada metala. Lučki kompleks Marseilles-
Fos najveći je u Francuskoj i jedan je od najvećih
u Evropi.
Marsej je kombinacija bogatog i jedinstvenog
nasljeđa i veoma dinamičnih kulturnih aktivnosti,
a uz sve to grad je smješten na izuzetno povoljnom
mjestu, u zaljevu sa mnogo prelijepih uvala.
Kosmopolitski i multietnički Marsej sa svojim
gostoprimljivim stanovnicima može predočiti
posjetiteljima sve čariProvanse. Sve veći broj
svjetskih putnika, koji posjećuju Marsej i njegovu
širom svijeta poznatu okolinu, oduševljavaju
se brojnim ostrvima, načičkanim oko luke koja
dominira svojom veličinom. Najpoznatije ostrvo
je Château d’If, na kojem je bio zatočen grof
Monte Cristo.
Živopisan, dinamičan i mediteranski Marsej
je zaista jedinstven i ni po čemu ne liči na
druge francuske gradove.
Ako se baci pogled sa brda na kojem se nalazi
crkva Notre Dame de la Garde, kao na dlanu se
vidi 26 vijekova istorije Marseja: ostaci stare
luke, Glavna katedrala i crkva Svetog Viktora,
rasadnik kršćanstva u Provansi. Pored brojnih
različitih kršćanskih bogomolja, Marsej je grad
sinagoga i džamija. Impozantno zdanje Palate
Longchamp simbol je snage Marseja u XIX vijeku,
dok su arhitekturu XX vijeka obilježili tzv.”living
machine”, stambeni blokovi koje je projektovao
poznati arhitekta Le Corbusier. Ali ovo su samo
neke od znamenitosti koje je Marsej kroz vijekove
sačuvao.
Sa svojih 25 pozorišta, 10 koncertnih dvorana,
operom, nacionalnim baletskim ansamblom, fi
lmskim studiom, zatim nekoliko veoma poznatih
rep grupa, Marsej se svrstava u rang velikih
umjetničkih centara. Ovaj grad se može pohvaliti
i sa svoja 22 muzeja i centra kulturne baštine.
Mnogobrojni umjetnici svjetske klase imaju svoj
studio u Marseju, a u ovom gradu se održavaju
mnogi festivali na nacionalnom i internacionalnom
nivou.
Bouillabaisse
(bujabes)
Svako ko ima priliku posjetiti Marsej treba
obavezno probati bouillabaisse, poznati mediteranski
specijalitet od ribe. Ono po čemu se ovo jelo
razlikuje od drugih ribljih specijaliteta jeste
jedinstveni okus koji mu daju šafran, sjeme
komorača i sok od naranče. Vještina potrebna
za pripremu ovog specijaliteta sastoji se u
tome da se sačuva delikatni ukus ribe a da se
pritom ne poremeti simfonija svih sastojaka.
U svakom slučaju, bouillabaisse nije obično
jelo. Priprema se za posebne svečane prilike
i predstavlja pravu ritualnu gozbu. Iako se
bouillabaisse nalazi na jelovniku svakog lučkog
mjesta provansalske obale, marsejski ima posebnu
reputaciju i čuven je širom svijeta.