Lost and found!

Pored mnogih pozitivnih i negativnih epizoda u životu na američkom tlu, jedna mala sposobnost a u biti upornost, nameće se kao nužnost. Radi se o konstantnim telefonskim pozivima i ispravljanju „krive Drine“ to jeste traženju pravde za pogrešno naplaćene tarife i nametnute dadžbine kojih u ovoj zemlji ne manjka. Malo je koja hefta ili mjesec a da neka od silnih kompanija- kreditora ne potražuje kaznene dollare jer nisu izmirene obaveze na vrijeme to jeste plati se račun sa zakašnjenjem. Broj ovih kazni naravno direktno je povezan sa načinom i sistemom plaćanja silnih računa. Za nas zaboravnije i obhrvane tempom i brzinom, nameti su ponekad ne podnošljivi. Banke i kompanije hoće da im se računi plaćaju na vrijeme ne mareći usput za brige korisnika usluga i servisa. Sebičnost kojom smo prirodno nadareni nalaže nam da uvijek krećemo od sebe. Po toj logici rijetko mogu koga razumijevati i svrstavati u pogođeniju kategoriju od mene samog. Mislim na okolnosti kako puno radim i svašta još nešto, što naravno ne očekujem da neko treba shvaćati. Otežavajuću okolnost vidim u navikama iz zemlje u kojoj sam prethodno boravio. U Njemačkoj su zajmodavci puno fleksibilniji to jeste iako zakasnite par dana još uvijek je sve u redu, takođe sasvim je normalno da možete potrošiti više novca nego što imate u banci i zato vas niko neće novčano kažnjavati. Oni to smatraju kao beneficiju koju vam nude zato što koriste vaš novac ili samo zbog tog što ste mušterija, za razliku od ovog sistema koji ljude najčešće tretira lošije nego životinje. U očajanju pomislim kako se uvijek kola moraju slomiti na nama, kako ima puno nepravde, te kako smo već dovoljno kažnjeni samim seobama. A ne rijetko sam za sebe kažem kako mi nigdje nismo prispjeli.

Teško je sve ove naše muke prevazići ali ovo piskaranje čekova i plaćanje može se olakšati korištenjem on-line plaćanja to jeste najudobnijem mogućem izmirivanju obaveza na planeti. Ali da bi se kazneni nameti stvarno stornirala ili poništili treba upornosti i volje dok čekate da vas isprebacuju i da vas upute koju tipku da pritisnete. Ove hefte čini mi se da sam već tri kompanije zvao i pravdao se kako sam zaboravio, kako je to prvi put itd. Zvuči banalno i neko bi rekao ne vrijedi truda ali ipak na kraju insan se osjeća bolje. Valjda se ego zadovolji kroz ovu vrstu nadmetanja. Jer što da neka multi-milionerska kompanija ubire od nas prognanika kazne, pa makar one bile i manji dolarski iznosi. Nije lako savladati ovaj sistem to mi barem mnogi domoroci-ameri kažu kad im se počnem žaliti. Vele i njima je teško iako su ovdje rođeni i poznaju sistem do u detalje. Mrzim priznati da ovaj trud izbjegavanja zateznih kamata ima ikakve veze sa neplaćanjem ulaznica recimo na koncert ili utakmicu, švercanjem u autobusu, marti itd. A bojim se da ima. Jer nijedan od navedenih normalnih troškova nije mi baš lako prihvatljiv. Ko zna zašto čovjek ima odbojnost od ovakvih izdataka ako nije uvijek u pitanju financijska korist. Ovo mi liči na lošu naviku, kao što je pušenje, droga ili konzumiranje alkohola skroz pogrešno. Primjera za ovo skidanje kazni ima jako puno jer vazda je nekakva nepravda i potraživanje a imetak ne treba rasipati niti kuću raskućivati. AOL to znamo jako se puno reklamira i najuspješniji je prodavač internet usluga. Imaju odličnu ponudu tromjesečnog besplatnog korištenja interneta. Prošlog mjeseca imali su tehničkih problema tako da je pristup pošti djelimično bio uskraćen. Iskoristio sam ovo i pozvao ih da se požalim kako sam ko bajagi pogođen s ovim i da jednostavno želim imati odličan servis za novac koji plaćam. I nakon kraće priče i nesuglasica dogovorili smo se da me oslobode tri mjeseca od plaćanja kao njihovo priznanje greške, itd. Da ih nisam zvao oni sami nikad mi ne bi ponudili tako nešto. Treba zvati i koristi svoja prava.

Kompanija za gas odredila mi je $10 kazne zbog ne plaćanja na vrijeme nekakve razlike u iznosu od $1.56, što je smiješno. Gdje ćeš pisati i slati ček na taj iznos. Bila bi pita skuplja od tepsije, ako bi mejlirao ček. Ali morao sam ipak nazvati i preriječiti se snjima to jeste reći im da to nema smisla i ukinuli su tu kaznu. Da ih nisam zvao morao bih to platiti kad tad. Provlačeći jednu od mnogobrojnih bankovnih kartica nisam ni primjetio da je kartica skoro prazna. Kad sam konačno provjeravao stanje vidim crvenim slovima neki tričavi iznos kao prekoračenje. Dan poslije kad sam odlučio da prebacim s drugog konta novac da to izmirim i dovedem u balans, kad tamo ima šta i vidjeti. Kazna od $19.00 dodata je na iznos prekoračenja. Sreća pa imam telefon. Opet pozivaj i objašnjavaj da nisam ni znao da mogu otići u crveno. Naravno uz uvažavanje dobio sam ponudu da ispunim zahtjev za odobrenje budućih prekoračenja tako da me ne kažnjavaju. Što mi naravno ne pada na pamet. Vadim se izgovorom da se to može svakom desiti. Do ne prepoznavanja je dovedena suština prevare...kaže Džoni. Iz ničega izranjaju problemi. Jer što insanu trebaju Macys, JcPenny, Home Depot, Lowes, i druge kartice, plus još par kreditnih i nekreditnih ili debit kartica. Treba to sve održavati i brinuti se o plaćanju na vrijeme. Voda, struja, nekretnine, smeće i gas tu nisu ubrojani a o osiguranjima da ne govorim. Auto, kuća, zdravstveno, zubarsko itd., sreća pa nemam još i mobilni. A živjeti se mora. Pa nek mi neko kaže da je život u Americi lagahan.

Enes Selimović