Padaj silo i nepravdo...

Iako nisam strastveni glasač, što mi i nije baš neki adut, pratim događaje u i okolo Bijele Kuće. Kažu da tu prebiva najmoćniji čovjek najmoćnije države u svijetu. Ta moć i sila ogleda se najviše u naouružanju, broju TV aparata i broju automobila. Naproizvodilo se i nakamaralo, nema šta nema. Toliko ima što bojevih, što nuklearnih glava da to i nije neka velika tajna. Problem je što i neke druge “nedemokratske” zemlje posjeduju skoro istu količinu oružja za masovno uništenje. A neke opet rade na tome da dostignu američku nuklearnu tehnologiju, što je razlog da im se dobro zaprijeti i da im se odgovori ultimatumom na te njihove eksperimente.

Osim tih svakodnevnih dnevnopolitičkih trzavica i izmišljanja neprijatelja diljem kugle, u Bijeloj Kući “mortalitet” je u porastu. Bušovi doglavnici i savjetnici “padaju” k’o pšenica. Najnoviji dvojac bliskih predsjednikovih saradnika čitaj “podrepaša”, Karl Rowe, jedan od savjetnika predsjednika i Alberto Gonzales, predsjednik advokatske komore, napustili su visoko plaćene pozicije prije isteka mandata. I to ne bi bilo ništa neobično da prije njih barem dvadesetak drugih visokih činovnika nije otišlo bez povratka. Desni orijentirani “republikanci” lagano dolaze “tobe” i shvataju da oružje i nije najvažniji resource u vođenju jedne svjetske sile, pa makar se ona zvala i Amerika. I uvijek je tu prisutna ona već otrcana floskula o “teroristima” i militantima, pa dok se ne izliže. Ova “fake” demokratija sve je jasnija običnom građaninu jer vidi direktne posljedice izvoza “demokratskih tekovina” metodom oružjem po nedužnim civilima. Jedna od zornih posljedica Iračke invazije je svakako i padanje “image” iliti američkog ugleda u svijetu. To se najbolje vidi u aktuelnom povlačenju svjetskih investicionih banaka iz poslovanja s nekretninama. Posljedice su dalekosežne i pretpostavlja se da će trebati godine da se ova grana industrije povrati i stane ponovno na noge. A to znači da će još jako puno kuća biti “forclosure” i da se novac neće baš lako obrtati na preprodaji nekretnina. U međuvremenu kampanja za novog stanovnika Bijele Kuće ne jenjava. Zanimljivo je da za novog predsjednika jurišaju sa najvećim šansama političari koji iza sebe imaju barem jednu objavljenu knjigu, a nerijetko i više kao Barak Obama. Mi u ovoj i ovakvoj Americi, u međuvremenu se “utapamo”, a nerijetko i tapkamo u mjestu. Bosansko sijelo, ovdje u Atlanti u petak 31. augusta, za narodnu biblioteku na BH jezicima, proteklo je u sasvim dobroj atmosferi. Jedna fantastična ideja, koje se za divno čudo niko do sada nije sjetio, odrađena je dobro, a moglo je i bolje. S obzirom da je naša zajednica najjača u Lawrencevillu i Snellvilu, logično bi bilo da je i ovaj donatorski skup održan na domaćem terenu, ali nije. Pošto nismo “uvezani” nego razvezani valjda, onda ni plakatiranje i najava ovog sijela za mnoge nisu bili adekvatni. Jerbo se “nije znalo” za ovaj skup. Ako računamo od 1993, kad su se prvi prognanici i ranjenici iz B&H ovdje obreli, onda je to punih 14 godina bez “knjižnice” na našem jeziku. I opet smo pokazali koliko smo izdržljivi i koliko bez knjige možemo. U narednim brojevima pratićemo izbliza napredak ovog najnovijeg projekta, koliko se donacija prikupilo, da li donirati knjige ili samo pare i druge domete ove ideje. Bez osnovnih jedinica organizovanja, sportskih sekcija, folklora i tradicionalnih druženja nema ni jake zajednice. Ali šta je to za izdržljive “Bošnjake”. Dugo najavljivani spektakl koncert “Rock Uranak” krenuo je uspješno iz Kanade. Nama najbliža destinacija gdje će se ovaj “haos” koncert održati je Jacksonville, ali i to je predaleko s obzirom na radni dan, tako da će samo oni rijetki vidjeti nekadašnje legende YU rocka. Širom Amerike ljubitelji dobre mjuze imat će šansu vidjeti ovo čudo od koncerta. U biti samo žalim za onim newjorškim, jer će tamo biti svi s plakata plus Vlatko Stefanovski. Ovaj novopečeni Dr. za muziku dobro je poznat ljubiteljima grupe Leb i Sol. Preko oceana, u bosanskom vilajetu prepucavanje između političara iz Federacije i Republike šumske, ne jenjava. Dodik, aktuelni vožd manjeg entiteta ne odustaje od negiranja zajedničke nam države pa se na sve strane okreće i lobira ne bi li dobio međunarodnu potporu za odcjepljenje srpske. Uz svesrdnu podršku Rusije sad za sad dosta mu polazi za rukom. A mi vani čekamo bolja vremena. Najlakše je ipak u hladu. Bosna još nije profunkcionisala, a kad će – ne zna se.

Enes Selimović