Stomak vuče u tuđinu

Piše: Enes Selimović

I bi još jedan praznik, Memorial Day, dan sjećanja na žrtve svih američkih ratova. A bilo ih je, ima ih i biće ih još. Ti ratovi sve do skora nisu bili naš problem, ali i to se promijenilo, pa nam ta borba i ratovi lagano ulaze pod kožu. Demokratija, evidentno, nije jeftin projekat. Vrijedno je bilo okupljanje povodom ovog praznika, upriličeno u Lawrenceville-u na fudbalskom turniru, a i na koncertu tim povodom. Vrijeme i nije baš bilo naklonjeno za sport iako je bilo bez padavina. Ako ništa, druženja su održana, a bilo je i iznenadnih susreta i obnavljanja prijateljstava. Toga u našoj zajednici nikad nije previše. Kao uostalom i mnogih drugih dešavanja koja blijede među nama.. Ako sam ne posadiš drvo neće biti ni cvijeta ni ploda.

Ljeto ide kako si mi ti? Ove godina kao nikad do sada već u maju je teško naći avionsku povratnu kartu do raja. Raj je, naravno, u ovom slučaju naša napaćena država. Narod navalio kao da je besplatno, a ono skuplje nego lani. Ima se, može se; to je jedino preostalo objašnjenje. Voli se domovina, nije to mala stvar. Ali to je tek par mjeseci preko ljeta, a od septembra će biti već po starom. Šta ćeš tamo, na Balkanu, itd. Oni iz Bosne bi vani čim prije, a mi izvana bi u Bosnu, pa makar na godišnji. Ne može čovjek da zažmiri na politička previranja u našoj zemlji. Jedni bi da izbrišu republiku, drugi se bore svim dopuštenim sredstvima za nju. Ko će biti uspješniji? Teško je izbrisati Daytonski sporazum, i hijeroglife koji ga čine. A najbolniji su potpisi na kraju dokumenta. Pat pozicija. Kolektivno zaboravljamo na činjenicu koliko je krvi proliveno da se zaustavi rat i pokolj civila. Mada znamo, ako nikako drugačije, a onda putem vijesti, o otkopavanju masovnih grobnica i dženaza koje se nastavljaju kao da je rat juče stao. Ovdje je presudan faktor narod i volja za promjenama. Vidimo to iz primjera Srebrenice. Puno je papira potrošeno, mnogi mediji su pisali o događajima u ovom otetom gradu. Promjene su moguće i nužne.

Još jedna školska godina je završena. Rahatluku nigdje kraja. Ljeto, kupanje, spavanje do podne, igrice, milina. Dok drugi šalju djecu u kampove, pripremaju ih za sutra, mi ostali gledamo kako se što manje angažovati i proći što jeftinije. Cijena je sigurno visoka. Za nas koji ni ove godine ne putujemo na godišnji odmor, ovaj naredni period biće jedan od najdosadnijih. Sve organizacije kao da se ugase preko ljeta, kao da nikog nigdje nema. I to se neće skoro promijeniti. Umornom je srcu predah, ono što se zove sevdah.. A toga će tokom ljeta najmanje biti.

Magazin će se srećom štampati i tokom ljeta. Prije nego što naši čitaoci otputuju na zasluženi odmor, valja ih podsjetiti na sljedeće. Redakcija će vrlo rado objaviti kraće reportaže s putovanja, posjete i obilaske kulturnih i historijskih mjesta iz naše domovine, zatim slike i kraće monografi je o posjećenim mjestima. Ovo treba shvatiti kao priliku da se ponovi istorija i geografi ja naše zemlje. Prilika je zgodna, a i izazov je i poticaj pisati za ovaj medij. Podsjećanja radi, naš magazin stiže i u najudaljenije krajeve Amerike, a putem interneta dostupni smo čitaocima širom svijeta.