KAD ZABORAVIŠ JULI…

Predivna balada s kraja sedamdesetih samo je dio sjećanja, onih lijepih naravno jer preplavile su riječi i događaji novijeg datuma. Bili smo sretni, ali taj trenutak trajao je kratko jer su navalile vijesti iz svijeta a bogami i iz komšiluka. Tad još nismo znali šta je to sunami, teroristi su bili na godišnjem odmoru valjda, podzemne željeznice su krstarile bez zastoja, Tito je bio živahan i poletan, riječ genocid skoro pa da nije ni bila do kraja definisana, i nisu se dešavale tragedije u kojima za dan pogine na stotine što bosanskih civila što Palestinaca i drugih građana svijeta. Medijima a i našom svakodnevnicom ovladali su neki mračni umovi koji se ne libe po svaku cijenu predstaviti nam utvare današnjice. Mračno vrijeme živimo jer iza kulisa se donose odluke važne za čovječanstvo u cjelini, tako da nije skoro ni važno gdje čovjek živi. Sjeverna Koreja i Iran istovremeno experimentišu naprednu energiju što itekako smeta gospodarima smrti uobličenim u vlade tzv. super sila.

Ima srećom i dobrih vijesti. Pozitivno je što su razvoj i sofisticiranost kompjuterskih programa uznapredovali toliko da nam ovih dana bukvalno čitaju sa usana Materazzija riječi upućene kapitenu i najboljem igraču tek završenog svjetskog prvenstva u fudbalu.

Ali ima i onih manje važnih dešavanja koji pogađaju tek nekoliko stotina naturalizovanih Amera sa adresom u Atlanti. Početkom prošlog mjeseca, plakati i reklamne karte za oproštajnu turneju Dugmića po Americi obješene su po našim trgovinama i restoranima. Datum nastupa u Atlanti nije preciziran, tek vremenska odrednica turneje valjda je oktobar-novembar tekuće godine. Puno je manjkavosti na ovim plakatima. Daleko od toga da su vijesti o otkazanim koncertima novost u ovom gradu. S obzirom da na plakatu nema nekih članova benda a nekih ima, upitno je hoće li okrnjeno Dugme nastupati ili je to tek tehnička greška dizajnera. Mogući organizator ovog hepeninga oglasio se i putem štampanih medija pozvao Bregu da se dogovore o sitnicama. O krupnim pitanjima dakako još nisu ni počeli pregovori. Pa se ti ljubitelju zabavne muzike ili Dugmića ne zapitaj što se ovakve mahinacije rade, zašto je potrebno nešto forsirati gdje su šanse za realizaciju skroz minimalne. Ako je vjerovati da će turneja trajati dva mjeseca što čitamo na posterima, onda su vođa grupe i ostali članovi Dugmeta prvaci svijeta u laganju.

Prošlogodišnja tzv. oproštajna turneja iako na momente spektakularna a i financijski jako uspješna ipak nije proširena niti nastavljena već je odsvirana u svega tri grada. Mada u dijaspori ima interesa za ove koncerte i svijet bi došao da vidi to čudo, teško je vjerovati da bi Bregović i društvo pali na te grane da se lomataju po ovoj nedođiji i da se k’o fol opraštaju još jednom. Budimo realni, nismo kao dijaspora toliko važan faktor kako u političkom tako ni u bilo kom drugom segmentu bitisanja, dakako zbog nas samih. Ali senzacija treba; tu se svi slažemo. Jer umjesto loših vijesti iz svijeta ili padu vrijednosti dolara bolje je nadati se da će Dugme ipak i ovdje da svira. Iako je zabavna muzika često nedovoljan magnet za istančani ukus ovdašnjih novih i srednjih generacija bio bi to čini se pravi triler koji osim hrpe zelenih novčanica organizatorima, nama ostalim donosi nesvakidašnje ushićenje koje se dakako pamti godinama.

Da budem iskren, bojim se da su ove špekulacije o mogućoj oproštajnoj turneji plod zadnje novogodišnje turneje Alena Islamovića. Znamo da je Alen na ovim terenima redovan pa je možda u atmosferi derneka ili polu pijanstva progovorio koju o tome ili čak dao i pristanak da je to u redu što se njega tiče. I to je taj kamen temeljac i za turneju i plakate a i za ovaj dopis koji nastaje za vrijeme marende, važno je napomenuti ipak u klimatiziranom birou. Ne smijem ni misliti o cijeni ulaznica za ovu gala predstavu. Neću da padam na onu narodnu poslovicu koja kaže „gdje ima vatre ima i dima“ jer dobitak na lutriji ne dešava se ipak svaki dan. Ako je u pitanju ipak samo probni balon onda je sigurno da će komentara i prognoza biti jako puno. A ako se čudo ipak desi i svirke bude onda će to biti pokušaj prizivanja lijepih uspomena uz dobru muziku.

Enes Selimović