KAZABLANKA

Kazablanka je egzotična mješavina afričke, arapske i evropske kulture. Ovaj drugi po veličini afrički grad je i glavno privredno središte Maroka. Samo pominjanje riječi Kazablanka u mnogima od nas će pobuditi emocije. Mnogi su sigurno vidjeli čuveni istoimeni film sa Hemfrijem Bogartom i Ingrid Bergman ili su čitali o ulozi grada Kazablanke u povijesti Afrike i Evrope.

Kazablanka je smještena na sjeveru Afrike, a nastala je na ostacima srednjovjekovnog grada Anfe, koji je danas jedno od predgrađa Kazablanke, smješteno na blagom uzvišenju. Anfa je postala glavni grad Berberske države pred samu arapsku invaziju u VII i VIII stoljeću. Berberska plemena su prihvatila islam, ali ubrzo potpadaju pod utjecaj heretičkih učenja, prevode Kuran na berberski jezik i proglašavaju svog poslanika. Njihova država je bila poznata pod imenom Berghouta, a plemena koja su u njoj živjela učestvovala su u pobuni protiv arapskog guvernera u Tangieru. Heretike je definitivno potukao Almohad Sultan Abdul Mou’min u XI vijeku, kada su protiv njih Almoravidi pokrenuli sveti rat. U XIII vijeku Anfa potpada pod uticaj Merinida ali nakon propasti te dinastije stiče neovisnost. Portugalci 1468. ruše ovaj grad u znak odmazde zbog piratskih napada, ali ga 1575. obnavljaju i utvrđuju dajući mu ime Casa Branca. Međutim, ne mogavši se oduprijeti stalnim napadima okolnih muslimanskih plemena, portugalski vladari bili su prinuđeni napustiti grad poslije razornog zemljotresa 1755. Za vrijeme vladavine Sidi Mohamed ben Abdulaha (1757-1790) grad se ponovo obnavlja, gradi se džamija, medresa, hamam i tvrđava i dobija ime Dar Al Beida (Bijela kuća). Nakon uspostavljanja trgovačkih veza između Cadiza i Madrida, naziv grada je preveden na španjolski jezik - Kazablanka.

Grad Kazablanka počinje se ubrzano razvijati tek polovinom XIX stoljeća, kada je uspostavljen redovan pomorski promet između Europe i Maroka. Kada je izgrađena gradska luka i uspostavljen redovan pomorski promet između Maroka i Marseja, komercijalne aktivnosti postaju još snažnije. Krajem XIX stoljeća francuski utjecaj na Maroko se povećava, a 1906. u Kazablanki počinje izgradnja moderne luke pod kontrolom Francuza. Međutim, 30. jula 1907. nakon ubistva 9 francuskih radnika i opsade francuskog konzulata, Francuska vlada šalje ekspediciju i okupira grad. General Lyautey koji je 1912. imenovan za upravitelja protektorata završava izgradnju luke. Tada Kazablanka postaje ekonomsko središte zemlje i kao takva ostaje sve do sticanja neovisnosti 1956.

Kazablanka najmanje od svih drugih gradova u Maroku liči na romantično orijentalno mjesto. Ona je karakteristična po širokim bulevarima uz koje se nižu bijele visoke zgrade. Centar Kazablanke je zaista impresivan sa modernim dugim i širokim bulevarima i visokim, dobro održavanim zgradama. Ulice se poput lepeze šire od Trga Ujedinjenih Nacija (Place des Nations Unies) koji se nalazi u samom središtu grada.

Šetnja Kazablankom jasno pokazuje da je ovaj grad bio mjesto kojem su francuske kolonijalne vlasti poklanjale najviše pažnje i u koji su ulagale najviše novaca. Građevine su francuska verzija arapsko-andaluzijskog graditeljstva: bijele, mekanih linija i veoma često sa puno detalja. Najljepši primjerci su zgrade na uglovima ulica, najzanimljivija ulica je Avenija Kraljevske vojske (Avenue des Forces Armees), a Trg Ujedinjenih nacija ima svoj posebni šarm. Idući prema istoku i jugu, zgrade su manje impresivne, ali ne i manje zanimljive.

Stari dio grada zauzima veoma povoljan položaj pored samog mora, u blizini glavnog gradskog trga iz kojega se granaju avenije. Kuće u ovom dijelu bi se i po obliku i po veličini mogle uklopiti u “nove” dijelove mnogih drugih marokanskih gradova. Najljepši dio starog dijela grada su šoping zone u kojima se može kupiti sve i svašta. U stambenim zonama boje, izgled zgrada i sokaci daleko su od elegancije u poslovnom dijelu grada.

Razgledanje gradskih zidina Kazablanke poseban je događaj - u ovom prostranom gradu zidovi su niski i ne imponuju svojom visinom. To je velika razlika u odnosu na mnoge druge gradove u Maroku u kojima gradske zidine često dominiraju panoramom grada. Kazablanka je bila administrativno središte francuske kolonije u prvoj polovini XX vijeka, a u njoj danas živi više od 4 miliona stanovnika. Nešto od atmosfere iz prve polovine prošlog stoljeća još uvijek je ostalo, ali najviše posjetilaca ipak privlači stari dio grada.