Karlo Paržik, 150 godina od rođenja najvećeg bosanskog arhitekte

Češki graditelj Sarajeva

Karlo Paržik, češki arhitekt koji je život proveo u Sarajevu, projektovao je i vodio izgradnju preko 160 zgrada u Bosni i Hercegovini. Paržik je projektovao ili učestvovao u gradnji svih velikih austro-ugarskih zgrada u Sarajevu. O njegovom radu i privatnom životu nije se znalo gotovo ništa sve do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je Branka Dimitrijević, istoričarka arhitekture, uradila doktorsku disertaciju i otkrila nevjerovatan broj građevina koje je Paržik projektovao.

- Kada sam počela sa radom na doktoratu znalo se da je Karlo projektovao 20 zgrada. Do kraja svog istraživanja, koje je trajalo dvije i po godine, otkrila sam da je taj broj pet puta veći – kaže Dimitrijević.

Paržikova neizgrađena Vijećnica

Od tada je počelo nešto veće, ali i dalje nedovoljno, interesovanje za rad i život ovog neumornog arhitekte. Osim 160 zgrada za koje se pouzdano zna da su njegove, stručnjaci smatraju da je još najmanje 30 zgrada izgrađeno prema njegovoj zamisli. Njegov privatni život ostao je nepoznanica. U Sarajevo je došao 1883. na poziv svog prijatelja Josipa Vancaša, koji je dobio zadatak da projektuje i vodi izgradnju velike katoličke katedrale u Sarajevu. Njih dvojica su počeli projektovati zgrade koje će u potpunosti izmijeniti izgled grada. Paržik nikada nije želio mijenjati izgled starog dijela grada. Njegov prijedlog vlastima bio je da se zadrži postojeći izgled sarajevske Baščaršije a da se novi dijelovi Sarajeva grade prema Ilidži.

Kada je 1892. godine dobio naredbu da projektuje sarajevsku Vijećnicu, Paržik je odbio da u potpunosti ispuni naređenje. Tada se nalazio na poziciji glavnog državnog arhitekte. Smatrao je da se grandiozna zgrada, kakvu je zamislila austro-ugarska vlast, neće dobro uklopiti u okruženje malih bosanskih kuća te je napravio projekat nešto niže zgrade. Ambasador Češke Republike koji je po struci istoričar, Jirži Kudela smatra da je Paržik bio u pravu:

- Austro-Ugarska je htjela da pokaže ko je gazda i zbog toga su u centru grada pravili velike građevine. Meni se, kao laiku, čini da je Vijećnica napravljena na najglupljem mogućem mjestu. Njegova je ideja bila da se napravi u obliku trokuta. Vijećnica je bila njegova ideja. Njegov nacrt Vijećnice je predviđao nižu zgradu od ove koja je napravljena jer je shvatao da ne smije predimenzionirati tu zgradu jer će se previše razlikovati od ostalih. Tada je Sarajevo bilo puno niže. I danas je Vijećnica golema u Baščaršiji, zamislite kako je tada izgledala.

Tadašnji ministar finansija Benjamin Kalaj odbio je Paržikov prijedlog i projekat je dodijeljen Aleksandru Witeku jer je Paržik odbio da napravi izmjene. Branka Dimitrijević navodi da je Paržik u tom periodu bio osjetljiv jer je te godine umro njegov učitelj Teofil fon Hansen te da zbog toga nije želio mijenjati izgleda fasade. Kalaj je odbio projekat jer je bio urađen u vizantijskom stilu koji se jako puno koristio u Srbiji a on nije htio nikakav utjecaj ili povezanost između ovih zemalja. Ipak, u izgradnji najpoznatije sarajevske zgrade je učestvovao kao nadzornik gradnje.

Višenamjenske građevine

Interesantno je da se namjena njegovih zgrada vremenom mijenjala. Današnje Narodno pozorište u Sarajevu prvobitno je zamišljeno kao dom kulture u kojem su se, između ostalog, održavale igranke. Dolaskom Kraljevine SHS na vlast zgrada je pretvorena u pozorište. Paržik, koji je projektovao zgradu, uradio je i rekonstrukciju i promjenu namjene pa je ulaz pomjerio sa obale Miljacke na trg sa druge strane pozorišta.

Nešto niže se nalazi još jedna Paržikova zgrada kojoj je promijenjena prvobitna namjena. Evangelistička crkva, u kojoj je danas smještena Likovna akademija, jedna je od najljepših zgrada u Sarajevu. Historičarka Dimitrijević tvrdi da se ljepota Paržikovih zgrada krije u skladu odnosa veličina, u čemu je Paržik bio majstor.

- Akademiju likovnih umjetnosti, koja je zamišljena da bude katedrala, projektovao je horizontalno kako bi naglasio i uskladio je s Miljackom. Središnji dio je visok da bi se naglasila važnost te zgrade, namjena da služi državi – kaže Dimitrijević.

Ovaj skromni arhitekt projektovao je ili dograđivao zgrade za sve religijske zajednice u BiH. Na većini njih se na prvi pogled uopšte ne primijeti dase radi o naknadnoj gradnji jer je Paržik uspješno kombinirao stilove bez želje da stvara nove ili ističe svoje prisustvo u izgradnji.

- Najbolji primjer Paržikove pažnje i preciznosti vidi se na Carevoj džamiji u Sarajevu. Dijelove koji su dograđivani njegovim projektom pažljivo je uklopio u ostatak objekta. On nikada nije projektovao nešto, a da prije toga nije istražio za koga radi i kako postići da se sve uklapa. Karlo nije stvarao nove stilove, on je uspješno kombinovao postojeće i uklapao ih u prostor. Bio je izvrstan poznavalac svih stilova. Također, dobro je poznavao Sarajevo i državu. Uvijek se trudio da uklopi zgrade koje je projektovao. Naporno je radio na svakoj zgradi. Imao je izuzetno dobar osjećaj za proporcije. Time je postizao sklad zgrade i njene unutrašnjosti – ističe Dimitrijević.

Velike razlike u dekorativnosti njegovih zgrada razlog su secesije početkom 20. stoljeća kada su arhitekti morali štedjeti materijal i novac.

Nasljednici Paržika na okupu

Na izložbu koja je organizovana u Zemaljskom muzeju došla je i Paržikova praunuka Silvia Parik, prezime je prilagođeno njemačkom jeziku. Ističe kako je ponosna na rad svog pradjeda o kojem nije znala puno do dolaska u Sarajevo.

- Iz monografije koju je pripremila Češka ambasada sam naučila puno o njemu. Mislim da su Branka i Jirži uradili odličan posao. O njemu nema puno dostupnih informacija. Moj djed je umro vrlo rano pa ga ne znam. Znam o njemu iz porodičnih priča. Sarajevo je bilo centar njegovog života – kaže Silvia i dodaje kako u svom stanu u Beču još uvijek čuva namještaj iz Sarajeva koji je sam dizajnirao i pravio.

Na otvaranje izložbe je došao i Mihael Paržik, potomak jednog od petero Karlove braće i najveći privatni pekar u Češkoj. On nije u direktnom nasljednom srodstvu sa Paržikom kao ni Marija Paržik, udovica Emila Paržika, Karlovog unuka i bivšeg novinara Oslobođenja. Karlova izložba okupila je žive nasljednike Karla Paržika po prvi put.

- Mi smo se prvi put vidjeli i upoznali ovdje u Sarajevu – kaže Silvia kojoj je ovo druga posjeta gradu:

- Zahvalna sam ljudima koji su napravili ovo istraživanje. Ako pogledate kartu Sarajeva vidite da njegovih građevina ima jako puno. Ponosna sam da je on uradio tako puno stvari. Sviđalo mu se Sarajevo i način života. O tome najbolje govori epitaf Čeh rodom, Sarajlija izborom. Ljudi u Beču uopšte ne znaju o njemu. Do sada se o njemu nije znalo mnogo ni u Sarajevu. On se nikada nije nametao, nikada nije želio da postane poznati arhitekta.

Ambasada Češke je pokrenula nekoliko akcija kako bi promovirali ime i djelo Karla Paržika. Već je u promet puštena poštanska markica sa njegovim likom, a u julu je u Zemaljskom muzeju otvorena izložba njegovih djela. Sa druge strane, Sarajlije i Grad Sarajevo nisu uradili gotovo ništa kao znak zahvalnosti ovom sarajevskom Čehu. Na prezentaciji Paržikovih djela ljudi iz gradske uprave su obećali pokretanje inicijative davanja naziva jedne sarajevske ulice ovom arhitekti.

- Gradska uprava se do sada nije sjetila da imenuje jednu ulicu po Paržiku, valjda će se sada sjetiti – kaže ambasador Kudela.

Ambasada Češke organizirala je izložbu slika i nacrta njegovih radova povodom 150 godina od njegovog rođenja. Izložba je postavljena u zgradi Zemaljskog muzeja koju je on također projektovao.