Jimi Hendrix – gitarist ispred svog vremena

PRERANO ROĐEN, PRERANO UMRO

Prije tačno 37 godina u Londonu se, zbog prevelike doze barbiturata, u 28. godini ugušio Jimi Hendrix, koji je u svojih deset godina sviračke karijere pomakao granice umijeća gitare za barem pola stoljeća. Rođen u vremenu koje nije bilo spremno prihvatiti njegovu muziku, snagom svog talenta povukao je rock i blues za sobom i ostavio nasljeđe kao nijedan gitarist prije njega, osim možda Lesa Paula. A čak je i veliki Les Paul, kad je čuo Jimija, mogao samo reći da je to “a left-handed, mother f--- ing genius”.

Po ocu crnac, po majci miješanog Cherokee, asteškog i irskog porijekla, taj samouki gitarist je od 15. godine radio nešto novo s gitarom, što se razlikovalo od svega prije, i koristilo temelje klasičnog bluesa (Alberta Kinga, B.B. Kinga, Muddyja Watersa i prije svih T-Bonea Walkera) da se od njih otisne i vine do nečeg što niko prije nije pokušao dosegnuti (kao u njegovom slavnom stihu “’scuse me while I kiss the sky”). Pjesme kojih bi se on dohvatio više nikad ne bi zvučale isto; toga je svjestan i jedan od najvećih kreativaca popularne muzike, Bob Dylan, koji svoju pjesmu “All Along the Watchtower” već godinama svira u Hendrixovom aranžmanu.

Mnogi su pokušavali krenuti Hendrixovim stopama, gitarist Robin Trower čak je karijeru napravio kopirajući njegov stil sviranja, ali malo je onih koji su bili dovoljno dobri da se Jimiju makar približe; jedan je bio također prerano otišli Stevie Ray Vaughn – njegova verzija pjesme “Voodo Chile” jedina je koja se uopće može spominjati u istoj rečenici s Hendrixovom.

Šta bi bilo da ga hedonizam ludih šezdesetih nije tako rano pokosio? Možda bi nastavio s inovacijama, a možda bi se izgubio u beskrajnim samodovoljnim improvizacijama (vodio je ozbiljne razgovore o priključenju Emerson, Lake and Palmeru), možda bi pao i ponovo se dignuo pod stare dane poput Carlosa Santane, ili se priključio nekom velikom bendu kao zamjena (Stonesima? Beatlesima? Deep Purpleu?), ili zasvirao jazz s Milesom Davisom, a možda bi se povukao na odvikavanje i poslije toga mirnim sviranjem njegovao svoj kult, poput kolege i prijatelja Erica Claptona? Sve mogućnosti presjekla je najobičnija bočica barbiturata.

Ostale su “Little Wing”, “Hey Joe”, “Machine Gun”, “And the Gods Made Love” i uspomena na luđaka s afro-frizurom i maramom oko glave, koji je s gitarama vodio ljubav, lomio ih i spaljivao, i svirao ih kao niko drugi.