Kosovo, uteg za prevagu srbijanskog radikalizma

Izbori su bili, Šešelj iz Haaga - pobjednik bez pobjede

Srpska radikalna stranka haškog optuženika Vojislava Šešelja na izvanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji, održanima 21. januara, osvojila je najviše glasova, odnosno 81 mandat u Skupštini koja ima 250 mjesta. Pa iako Šešeljevim radikalima taj rezultat nije dovoljan da bi samostalno formirali vladu i na taj način ugrozili demokratske težnje Srbije, ishod izbora dokazuje da je politička svijest glasača u Srbiji ostala nepromijenjenom u odnosu na prohujalo, burno deceniju i po dugo razdoblje. Jednostavno, kao da se u Srbiji glasalo za prošlost, jer izborni uspjeh radikala, te osvojenih 16 mjesta Socijalističke partije Srbije (bivša stranka, također bivšeg haškog optuženika Slobodana Miloševića), upućuje upravo na takav zaključak.

No, svijest birača kao da nimalo nije nimalo zabrinula Europsku uniju. Iz centrale najveće europske državne integracije kao da isijava zadovoljstvo. Njezini miljenici demokratske snage Srbije, kako ih nazivaju a posmatraju, valjda opravdano, kao buduću cjelinu, osvojile su većinu. Demokratska stranka predsjednika Srbije Borisa Tadića osvojila je 65 mjesta, koalicija predvođena premijerom Vojislavom Koštunicom - 47, a G17 Plus - 19 mjesta u parlamentu. Vrlo vjerovatno, a to je ono u što se uzda Bruxelles, te stranke, uz stranke manjina, će formirati novu vladu. Europi zasad jedine, ali sitne glavobolje zadaje nonšalantno ponašanje premijera Koštunice - on uporno odbija odgovoriti na pitanje je li spreman na koaliciju s radikalima, dok sastavljanje nove vlade smatra ‘unutarnjopolitičkim pitanjem u kojese EU ne bi smjela miješati.’ Oko takve tvrdoglavosti formirana je Europska osovina pritiska. Tadić i Koštunica su pod pravim i stalnim rafalom europskih poruka da se što prije dogovore o vladi kako bi izbjegli moguće i neželjene koalicije. Ipak i s druge strane, Koštunica ima pravo kada tvrdi da je sastavljanje vlade stvar političkog dogovora između njega i Tadića, pri čemu je znano da sadašnji izvršni šef Srbije i dalje želi ostati na čelu srbijanske vlade, što se može dogoditi samo ako ga Tadić imenuje novim mandatarom. U zamjenu za taj ustupak Koštuničin DSS podržat će Tadića na izboru za predsjednika države.

Pojedini mediji, međutim, spekuliraju o tome da bi se koplja mogla početi lomiti na pitanju Kosova. O tome će se više znati upravo ovih dan, tačnije nakon 2. februara, kada će Maarti Ahtisaari, posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a za pregovore o Kosovu, iznijeti svoj prijedlog o budućem statusu Kosova, mada već sada izgleda da se sve zna i da će Kosovo dobiti nekakvu krnju samostalnost, morati ponijeti dio sadašnjih, srazmjerno pripadajućih mu dugova po državnoj zaduženosti, a da će Srbi Kosova dobiti izuzetno visok nivo autonomije pod srbijanskom stražom i ingerencijom, kada će prave ingerencije sile i prava imati međunarodna zajednica. Ukratko, bit će rođen još jedan balkanski, nedovoljno defi nirani protektorat.

Upravo na ‘problem Kosova’ računa trenutni vođa radikala Tomislav Nikolić. On kao Šešeljev zamjenik priznao je izborni poraz, ali u njemu još tinja nada da će se formiranje nove vlade ‘slomiti’ upravo na Kosovu. Jer ako se vlada ne formira do 29. maja, prema Ustavu, Srbiju čeka ponavljanje izbora. Ipak, uz sve pa i uz činjenicu da je Srbija svjetski rekorder po broju održanih izbora u kratkoj vremenskoj jedinici, nikako se ne može izbjeći utisak, tačnije zaključak, da je Srbija ubjedljivo najjača zemlja Europe po desničarskoj orijentaciji. To Europa ne voli, ali voli neko drugi i na to Beograd i te kako računa – Rusija čvrsto podržava srbijansko desničarenje pa sve neodoljivo podsjeća na čuvenu crnogorsku ponosno i drčno izgovaranu sentencu o njihovoj sili zasnovanoj na opredjeljenju da njih i Rusa ima 300 miliona!

Milan Pekić

---------------------------------------------------------------------------------

Čedomir Jovanović, vođa liberala:

Za Koštunicu u vladi nema mjesta

Čedomir Jovanović, nekadašnji vođa studentskih prosvjeda u Srbiji iz 1996. i 1997. godine i bliski suradnik ubijenog premijera Zorana Đinđića, glavni akter uhićenja Slobodana Miloševića, a sada vođa Liberalno-demokratske partije, dijela koalicije Građanskog saveza, Demokršćanske stranke, Socijaldemokratske unije i Lige socijaldemokrata Vojvodine, saznavši da je osvojio mjesto u parlamentu, izjavio je da je Srbiji potrebna vlada spremna da promijeni državnu politiku.

U novoj vladi ne vidi Vojislava Koštunicu i ljude iz njegove vlade, te je pozvao dosadašnjeg premijera i lidera G17 plus Mlađana Dinkića da podrže manjinsku vladu koju bi formirali Demokratska stranka srbijanskog predsjednika Borisa Tadića s predstavnicima njegove, Jovanovićeve koalicije sklopljene s predstavnicima manjina.

- Najmanje što Koštunica i Dinkić mogu učiniti jest da pruže potporu vladi koja će voditi Srbiju drugačije od njih. Ne mora na četiri godine, neka je podržavaju dok se ne obnove pregovori s EU-om, uhapse Mladić i Karadžić i riješi pitanje Kosova, -- kazao je Jovanović. Pozvao je predsjednika Srbije Borisa Tadića da mandat za sastavljanje nove vlade povjeri Božidaru Đeliću iz Demokratske stranke, ali da pritom jasno kaže što trebaju biti vladini prioriteti. Istakao je da je Kosovo nezavisno od Srbije već osam godina, pa Srbija treba brinuti o olakšavanju životnih prilika Srba preostalih na Kosovu.

-----------------------------------------------------------------------------------

Procurio prijedlog konačnog rješenja za Kosovo

Kosovo van Srbije uz ograničenja

Planom Ujedinjenih nacija o statusu Kosova predviđeno je da Albanci iz pokrajine budu izdvojeni iz suvereniteta Srbije i postavljeni na put ka nezavisnosti, ali i da Srbi sa Kosova dobiju značajnu autonomiju, izjavili su juče izvori iz UN i neimenovane diplomate.

Neimenovani izvori rekli su da će biti predloženo da Kosovo dobije pravo da pristupa međunarodnim sporazumima ili da se kandiduje za članstvo u međunarodnim organizacijama i institucijama, uključujući potencijalno i UN, Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku. U dokumentu se govori o “dvojnom državljanstvu” i apeluje da Priština uspostavi dobre odnose sa Srbijom i ostalim susjednim zemljama.

Za razliku od Rezolucije 1244 UN, u Ahtisarijevom prijedlogu ne pominje se suverenitet Srbije nad Kosovom.

Predviđeno je da pokrajina preuzme svoj dio imovine i dugova koji su nekada pripadali bivšoj Jugoslaviji i Srbiji.

Kako bi zasladio “gorku pilulu”, Ahtisari planira da kosovskim Srbima da široku samoupravu, značajnu kontrolu nad lokalnim policijskim snagama, pravo na određene direktne veze s Beogradom. Srbija će imati mogućnost fi nansiranja srpska područja, ukoliko novac bude išao preko Prištine. Da bi plan stupio na snagu, potrebna je rezolucija UN. Prijedlog formalno neće biti objavljen dok ga Ahtisari ne predstavi u Beogradu i Prištini 2. februara.

Plan izaslanika UN za Kosovo Martija Ahtisarija ostaviće pitanje statusa Kosova formalno otvorenim, a zapadne zemlje računaju da će Kosovo samo proglasiti nezavisnost.

U Ahtisarijevom strogo povjerljivom dokumentu skiciran je komplikovan put koji će do ljeta omogućiti odvajanje Kosova od Srbije bez većih erupcija nasilja”.

Ako Albanci obećaju da će štititi srpsku manjinu i prihvatiti nadzor Evropske unije sa širokim ovlaštenjima, zemlje Kontakt grupe, s izuzetkom Rusije, priznaće novu državu. Paralelno s tim, zapadne zemlje će se potruditi da Srbiju politički i fi nansijski obeštete za gubitak Kosova.