Istanbul

Serijal o zanimljivim gradovima Evrope nastavljamo pričom o Istanbulu. Osim što spaja dva kontinenta, Evropu i Aziju, Istanbul je postao centar gdje se različite kulture i religije isprepliću, dolaze jedna za drugom.

Zahvaljujući svom geografskom položaju, Istanbul je uvijek bio naseljeno područje, još od prahistorijskog vremena, sve do danas. Jedna od značajnih odlika ovoga grada je ta što je nekada bio prijestolnica triju velikih carstava - Rimskog, Bizantijskog i Otomanskog. Sa svojim prirodnim ljepotama i bogatom historijom, postao je grad visokog turističkog potencijala, kako na domaćoj, tako i na međunarodnoj sceni. Istanbul se smatra jednim od najatraktivnijih gradova svijeta.

Istanbul je oduvijek ležao na raskršću kopnenih i morskih trgovačkih puteva, te je oduvijek služio kao pogodno mjesto za trgovačke odnose. Zahvaljujući tome, veliki priliv novčanih sredstava dolazio je upravo iz carinskih nameta i cestarina.

Današnji Istanbul posjeduje sve odlike velikog grada, ne samo brojem svoga stanovništva i površinom koju obuhvata, nego također različitošću kultura i načinom života. Iako su prva naselja grada nastala još u prahistorijsko doba, stalna naselja su se, ipak, počela graditi tek u kolonijalnom periodu. Temelji današnjeg Istanbula datiraju iz vremena Rimskog carstva. Bizantijski i otomanski period najznačajniji su u historiji Istanbula. Tokom oba ova perioda, Istanbul je sačuvao obilježja političkog i vjerskog centra, te postao središte dvaju religija, kršćanstva i islama.

Prema legendi, grad je sagradio kralj Byzas Megarian 667.p.n.e. Međutim, prije početka njegove izgradnje, Byzas je posjetio proroka sa Delfija, tražeći od njega savjet za najbolju lokaciju za grad. Prorok mu je predvidio da će grad podići “nasuprot slijepcima”. Byzas je otišao da pronađe to mjesto i tako došao na napušteno područje poluotoka Golden Horn (Zlatni rog), na čijem mjestu danas stoji palača Topkai. Ubrzo je bio fasciniran ljepotom tog područja. Nakon što je saznao da postoji civilizacija i na suprotnoj, azijskog strani (Kadikoy), pomislio je kako su upravo oni ti slijepci o kojima je govorio prorok. Jer, kako je moguće da ranije nisu primijetili tu ljepotu koja se pružala na evropskom dijelu poluotoka?! Dakle, prorokova predviđanja su se obistinila. Byzas je sagradio grad baš na tom mjestu i nazvao ga po sebi - Byzantium.

Godine 512. p.n.e. grad osvaja perzijski car Darije i njim vlada sve do 479. p.n.e. kada na scenu stupa spartanski kralj Pausinias. Nakon njega, gradom vladaju Atinjani. 340. p.n.e. osvaja ga Filip Makedonski, a samošest godina poslije, zauzima ga i njegov sin, Aleksandar Veliki. Nakon smrti tog velikog vladara, grad pada pod rimsku vlast. Rimski car Septimius Severus prvi je vladar koji gradi gradske zidine.

Atributi koji su grad učinili toliko poželjnim, njegova savršeno dobra lokacija za trgovinu i transport između tri kontinenta, predstavljali su, zapravo, njegov usud. Naime, sljedećih nekoliko stotina godina napadi Perzijanaca, Arapa, nomadskih naroda, te četvrti krstaški pohod, postali su zla kob grada Constantinopolisa.

Godine 325. n.e. rimski car, Konstantin I, uvidjevši kakav je strateški položaj grada - raskršće morskih i kopnenih puteva, kao i značaj izuzetno povoljnih klimatskih uvjeta, počeo je njegovu ponovnu izgradnju i već 330. proglasio ga svojom prijestolnicom. Ime Byzantion je promijenio u Constantinopolis. Sa prihvatanjem kršćanstva, koje je postalo službena državna religija, grad je postao najvažniji centar kršćanske kulture i umjetnosti tokom srednjeg vijeka, kao i važnopolitičko i ekonomsko središte. Nakon dijeljenja Rimskog carstva na dva dijela 395., Constantinopolis postaje glavni grad Istočnog Rimskog carstva, odnosno Bizantijskog carstva. Tokom perioda vladavine Anastazija I i Justinijana I, postaje scena građanskih ratova i odmazdi. Grad biva napadnut od strane Sasanijana i Avara u 7. v., te Arapa, Bugara i Rusa u 8. i 9. vijeku. Međutim, niko od njih ga ne uspijeva osvojiti. Konačno, 1453. Osmanlije pod vodstvom Mehmeda II osvajaju grad i proglašavaju ga prijestolnicom Carstva, što će ostati sve do 1922. Kada je 1923. Kemal Ataturk uspostavio Republiku Tursku, Ankara postaje glavni grad. Uprkos tome, Istanbul i dalje ostaje najvažniji trgovački i turistički centar zemlje. U vrijeme Ataturka, kao i nakon njegove smrti 1938., Republika Turska je već priznata kao dio zapadne civilizacije. Istanbul se i dalje značajno razvija. Danas u njemu živi oko 12 miliona stanovnika. Industrija, kao i turizam su također razvijeni. To je grad koji nastavlja da kreira vlastitu historiju.

Arhitektura

Constantinopolis je oduvijek bio prijestolnica evro-azijskog svijeta, najvećim dijelom zahvaljujući njegovoj veličanstvenoj arhitekturi. Ostaci velikog broja kršćanskih crkava i palača, kao i impresivnog Hipodroma još uvijek su vidljivi. Carevi koji su vladali gradom nakon Konstantina, nastavili su da ukrašavaju grad sa novim građevinama.

Najveličanstvenija crkva je Haghia Sophia (Ajasofia) koja je, nakon bezbroj rekonstrukcija, konačno dobila svoj oblik za vrijeme vladavine cara Justinijana, između 532. i 537., a takvu je i danas vidimo. U centru grada nalazila se crkva Dvanaest apostola, ali nakon osvajanja Osmanlija, na njenom mjestu sagrađena je Fatihova džamija. Zahvaljujući pravima koja je garantovao sultan Mehmed, Patrijarhat ortodoksne grčke crkve se i danas nalazi u Istanbulu.

Topkai palača, muzej sv. Sofije koji se nalazi u sklopu kompleksa četvrti sultana Ahmeta i Kariye muzej mjesta su koja najviše privlače interesovanje stranih turista. Turistički značaj džamija, kao što su Sultan-Ahmetova (Plava džamija), zatim Sulejmanova, te veličanstvene palače, fontane, grobnice, turske banje, građevine od historijske važnosti kao što su crkve i ostaci zidina koji datiraju iz vremena Bizantijskog carstva, zaista je veliki. Istanbul je također važan shopping centar za strane turiste. U tom pogledu, četvrt Bazaara zauzima poseban historijski i ekonomski značaj. U posljednjih nekoliko godina, veliki broj konferencija i kulturnih dešavanja međunarodnog karaktera organizovani su upravo u ovom gradu.

Mehmed Osvajač, koji je posjedovao kvalitete evropskog univerzalnog vladara, dovodio je u Istanbul mnoge umjetnike iz Italije. Ta tradicija nastavljena je mnogo godina poslije njega. Krajem 15. vijeka, za vrijeme vladavine Bajazida II, Istanbul je posjetio Nijemac Arnold von Harff koji je za ovaj grad rekao da je “veliki i veličanstven grad”. Prvi među Evropljanima koji je izvršio arheološka istraživanja grada bio je Francuz Piere Gilles koji je živio u ovom gradu i napisao dvije knjige o Istanbulu i Bosforu. Bogat i slikovit opis svega što je vezano za Istanbul iz 17. vijeka nalazi se u prvom tomu knjige istaknutog turskog putopisca Evlije Čelebije.

Strašan zemljotres koji je pogodio grad 1509., poznatiji kao “Mali sudnji dan”, imao je katastrofalne posljedice i uništio je veliki broj kuća. Plašeći se novih zemljotresa, ljudi su umjesto dotadašnjih kamenih, počeli graditi kuće od drveta. Međutim, koliko god su zemljotresi uzrokovali ogromne štete i razaranja, najveći neprijatelj ovoga grada ipak je bio požar. Neki od najstrašnijih koji su se desili bili su Hocopasa požar iz 1865., zatim Laleli požar iz 1912. i požar u Feneru 1941.

Nažalost, turistički sjaj i ugled grada znatno su narušeni 1999. kada se desio još jedan strašan zemljotres, jačine 7,7 Rihterove skale, a koji je zahvatio i uništio područje od oko 90 km istočno od grada.