Imagine…

Ili zašto je John Lennon bio genije... Dvadesetšestogodišnjica ubistva jednog od najvećih umjetnika, stvaraoca i muzičkog genija prošlih generacija, prošla je nezapaženo diljem kugle. Umjesto da se svijet prisjeti revolucionarnog pilot-projekta ovog muzičara i borca za mir u svijetu, niko ni mukajet. Naravno da me ovaj nemar i javašluk naroda i narodnosti stavlja u izolaciju ali nije prvi put da se borim protiv vjetrenjača. Ja sam na godišnjicu smrti ovog tekstopisca i svirača ukucao http:// www.legend-johnlennon.com i tu sam u rahatluku background tonova uživao i plovio u svojim mislima. I prva stvar koja mi je pala na pamet bilo je pitanje: zašto se ljudi mrze? Zašto ratovi i krvoproliće? Odgovor je visio u zraku, u magli, i tek kao zračak svježine u vidu dimnih signala nazirao se poluodgovor; sebičnost, monstrouznost. Zašto tolika utopija i priča o razlikama međustanovnicima planete? Da bih razumio današnje stanje stvari i situaciju, globalno gledajući, morao bih držati korak sa svim vijestima o broju mrtvih, o broju ispaljenih projektila, o šteti koja nastaje dok se bespoštedna borba vodi. Neko se oslobađa, neko bori za bolje kote, neko harači naftu a usput ginu nevini. Šta god da je cilj tih borbi, teško je nekom osporiti pravo na odbranu a opet ponekad uz uticaj štampe i medija istina se izvrne naopako kao džemper kad se skine u žurbi. Naravno mase se izmanipuliraju za čas, što neminovno dovodi do apstinencije i gubljenja interesa, odziv glasača je sve manji i manji i tako redom. Natalitet opada ali ne u svim dijelovima svijeta.

Da se mi vratimo pjesmi i mrtvom pjesniku. Pisac koji je neminovno imao ogroman utjecaj na masu obožavaoca, a da to nije zloupotrijebio, nije čak ni pokušao. Nije propagirao mržnju, nije imao velike ciljeve, samo je živio svoje snove. Što i nije baš čest slučaja a posebno među nama običnim smrtnicima. Svi pamtimo Beatlese, vjerujem, bili su dugo neprikosnoveni, i gdje god bi se pojavili nastajao bi rusvaj i lom najčešće od silnih obožavateljki. Imali su fantastičnu medijsku podršku a sve zbog svoje popularnosti. Ne rijetko su fenomenalne slike izlazile i u magazinima širom stare Juge. Svi smo imali svoje tinejdžer godine tako da je razumljivo kad mladost nastupi i skoro si sve možeš oprostiti jer jednom si mlad. Malo o pjesmi. U svojoj slobodi i nadahnutosti moram priznati da riječi pjesme manje više nosim sa sobom svakodnevno. Posebno neke dionice i refren mada utopijski, upravo govore zašto se ratovi vode i mrski neprijatelji međusobno uništavaju. Slijedi slobodniji prevod; ako zamisliš da nema država, nije teško zamisliti, da nema ničeg zašto nekog treba ubiti ili umrijeti, i da nema religije takođe... zamisli da svi ljudi žive u miru, možeš reći da sam sanjar, nadam se jednog dana da ćeš se pridružiti i da će svijet biti svi k’o jedan...Ovo je sad malo slobodniji prijevod prilagođen najnovijem Bosanskom jeziku; zamisli da nema moje i tvoje, da nema vlasništva nad stvarima, divim se ako možeš, da nema pohlepe i gladi, da je bratstvo i jedinstvo među ljudima, zamisli da svi ljudi ravnopravno dijele svijet..... možeš reći da sam sanjar ali nisam sam... Imagine

Vjerovatno da nema prikladnijeg područja niti zemlje u svijetu gdje bi bolje ova ideja uspjela. Jer ratovi vidimo to sami kuda vode, a gdje bi ova ideja odvela ne znamo jer nismo vidjeli i doživjeli. Za kraj konstatacija da bi svijet bio puno ljepše mjesto da ima više živih sanjara tipa Lennon ili barem osoba sličnih razmišljanja jer bilo bi više sljedbenika zdravih ideja. Moja background muzika ne prestaje, a svira već više od dva sata. Svakako riječ je o melodiji pomenute pjesme, onako bez teksta. Treba vjerovati u bolje sutra i obilježavati osmi decembar češće.

Enes Selimović