Ko i da li iko vodi Bosnu i Hercegovinu

Bosanska Ilijada traje, Odiseji (povratku u neke normale) ni traga!

Na livadama za organizaciju boljeg života, rada i njegovog organiziranja ne događa se ništa, žestoka vrućina izbija s poprišta političkih, nacionalističkih bitaka. Čak kad se bojište prenese u inostranstvo. Politička neozbiljna zbilja nestabilne zapadnobalkanske države bila je u rukama Amerikanaca koji očito nisu zadovoljni europskim potezima u BiH. Ali, ni Amerima nije uspjelo

Za Europa Magazin iz Sarajeva piše: Milan Pekić

U ravni izvršne vlasti Bosne i Hercegovine gotovo ništa se ne događa. Tačnije, a važno za Federaciju, ne rade ni entitetska ni kantonalne vlade mada na javnoj sceni ključa. Bili su u štrajku zdravstveni radnici – niko im se nije obratio desecima dana i nisu imali s kim razgovarati – ali, u Sarajevu su polovinom maja urgentno morali zbrinjavati 600, salmonelom, teško potrovanih Sarajlija (hranu i restorane niko ne kontrolira!), u Sarajevu su i dalje aktualna dva protestna kampa – onaj srebrenički i onaj poljoprivrednika čije je šatorovanje pred parlamentom duže od godinu dana… Čini se da je u Republici srpskoj situacija nešto bolja i Milorad Dodik djeluje. I to na svim razinama, pri čemu daje znatan doprinos uzavreloj sceni u Bosni i Hercegovini. E, tu ne nedostaje majstora. U Sarajevu, ali i globalno oko glavnog grada BiH vještine, pogotovo, kad su u pitanju ovdašnje snage ima na pretek. U opstrukcijama pogotovo.

S interveniranjem i prijetnjama pokušava ostarjeli, odlazeći, stoga i ne baš uvažavani visoki predstavnik Christian Schwarz- Schilling, ali se prije svega ne može ophrvati naletima dvojice žestoko sučeljenih, a izgleda i u uzajamno, ali tajno, surađujućih političkih boraca – Harisu Silajdžiću i već spominjanom Miloradu Dodiku.

No, redom.

Bosna cijela iz tri dijela

Ničim izazvan, ali naravno nipošto spontano, iznenada se u javnom istupanju oglasio Rajko Vasić član Glavnog odbora Dodikovog SNSD-a, u ime svoje partije iznoseći prijedlog o Oživljavanju “Herceg-Bosne” na području većeg bosanskohercegovačkog entiteta, pri čemu se ne bi pomjerale entitetske granice, bila bi ustrojena tro-federalna država, pa bi bosansku federalnu jedinicu činilo šest, a “Herceg-Bosnu” četiri kantona.

Vasić je prijedlog svoje stranke, odnosno Dodikov, iznio i branio pošto “… proističe iz činjenice da pojedini politički krugovi iz Sarajeva žele protuustavnim prenosom nadležnosti s entiteta na državu napraviti islamsku republiku od BiH”. Stoga se i zalažu za donošenje novog ustava BiH, ali po daytonskom šnitu trajno nepromjenjive teritorijalne podijeljenosti državnog teritorija. . Prilikom federalizacije neće se pomjerati entitetske granice te neće biti nikakve razmjene teritorija među entitetima - pojasnio je Vasić SNSD-ov koncept, tako objašnjavajući da nema šanse za republičkosrpsko vraćanje teritorija, prije rata nastanjenog gotovo isključivo hrvatskim stanovništvom.

Prema ovako predloženim ustavnim izmjenama, zastupljenost u izvršnoj vlasti federalnih jedinica bi se ostvarivala na osnovu jedne trećine predratnog postotka stanovništva i osvojenih mandata, a odluke o spajanju kantona, odnosno županija, o formiranju ili statusu federalne jedinice donosile bi skupštine entiteta, odnosno kantona.

- BiH bi prema ovom konceptu mogla biti sastavljena od tri federalne jedinice, a bosanska federalna jedinica mogla bi obuhvatiti Unsko-sanski, Srednjobosanski, Zeničko-dobojski, Bosansko- podrinjski, Tuzlanski i Sarajevski kanton. “Herceg-Bosni” mogli bi pripasti Posavski, Livanjski, Zapadno-hercegovački i Hercegovačko-neretvanski kanton – sve zna pa je i rekao Vasić.

Naglasio je da njegova stranka, SNSD, još nije obavila nikakve zvanične razgovore o novom ustavnom modelu.

Naravno, nije potrebno isticati kako je SNSD iz svog najjačeg katapulta izbacio najvreliju gromadu – zapaljena je i zavjesa pozorišno-političke scene u BiH.

Šefi k Džaferović, potpredsjednik SDA izgovorio je da s gnušanjem odbacuje takvu, inicijativu jer je, umjesto ka reintegraciji usmjerena ka daljem rastakanju države, usput podsjećajući da je još Europska komisija označila formulu o pet ekonomski održivih regija uređenih po principu multietničkih regija zasnovanih na ekonomskom, geografskom, komunikacijskom i drugim kriterijima, onako kako se to već radi u svijetu.

Davor Čordaš, potpredsjednik HDZBiH iskazujući skepsu prema banjalučkom prijedlogu izjavio je da se njegova stranka zalaže za federalizaciju BiH, ali ne baš po tom sistemu, odnosno jesu za tri ili više federalnih jedinica i Sarajevom kao distriktom, što ne bi vodilo stvaranju etnički čistih dijelova, ali bi omogućavalo većinskom narodu u jednoj jedinici da i tamo gdje nije u većini može biti u potpunosti konstitutivan.

Kako opozicione partije nisu dale doprinos nastalim prepucavanjima, vrijedilo je bilježenje i onog što je izgovorio, s položaja pozicije, a za dalji razvoj događanja pokazaće se izuzetno važnim, i Beriz Belkić, jedan od čelnika Stranke za BiH. Ova partija kao i njen čelnik Haris Silajdžić važe za najveće oponente SNSD-u i Miloradu Dodiku. Dakle, Belkić je prijedlog označio kao apsolutno neprihvatljiv, odnosno kao trasu ka potpunoj etničkoj podjeli BiH.

- To bi bila ovjera projekata započetih prije 15-20 godina - kazao je Belkić, ističući kako i ovaj prijedlog SNSD-a predstavlja jednu u nizu nepotrebnih priča koje doprinose samo dizanju tenzija u BiH.

Epizoda nije gotova - održan je tajni sastanak Douglasa McElhaneya, američkog ambasadora u BiH s Harisom Silajdžićem i Miloradom Dodikom, pri čemu su glavna tema bile podjele BiH - ustavne promjene, reforma policije, i pitanje statusa Srebrenice. Šta je izgovoreno – nije ni bitno, a ništa se nije ni znalo osim da nije uspjelo i da će razgovori istih sugovornika biti nastavljeni, s tim što će američka strana biti pojačana jer se pripremao sastanak u Americi. I zaista, lideri Stranke za BiH i SNSD-a, su otputovali u SAD. I razgovarali su, između ostalih, s Nicholasom Burnsom, Danielom Fridom, pomoćnikom američkog državnog sekretara...

Pred putovanje, oglasio se visoki predstavnik. Inače, skoro pa da i ne primjećuje dešavanja i samo naglašava kako je međunarodna zajednica dosljedno i sistematično naglašavala da je konsolidacija vladavine zakona u Jugoistočnoj Evropi temelj svih drugih nastojanja – socijalnih, političkih i ekonomskih – da se ovaj region integrira u euroatlantske strukture. A kad je tako, smatra, vrijeme je da se domaći političari okrenu stvarnosti. O tome šta je ta stvarnost i kako bi trebalo da izgleda, u kontekstu ovakvih zbivanja, Christian Schwarz-Schilling nije rekao ni riječi.

Uzaludno čekanje pametnih vijesti

Ako ne prijestolnica države, a onda svakako glavna politička scena Bosne i Hercegovine, opet je preseljena u Ameriku. Amerikanci su došli u novu operaciju zavrtanja ruku. Bosanskohercegovački ostrašćeni i razulareni političari nanovo, ustvari nikad nisu ni prestali s intrigantstvom, inscenirali su novu epizodu međusobnog nerazumijevanja i više se i ne zna šta bi sve, još manje kako, trebalo usuglašavati. I, naravno, kad je civilizirano – uspijeva. I nije uspjelo! Unatoč unaprijed upućenoj prijetnji američkog ambasadora o srazu s američkom teškom artiljerijom, na američkom tlu. Bosanskohercegovačka javnost je sve shvaćala ozbiljnije i napeto je iščekivala vijesti. Pogotovo što je Silajdžić šutio. Dodik nije i održao je konferenciju za štampu. Svašta je izgovorio i nema kome nije prijetio. Iz njegovih riječi dalo se naslutiti o čemu je riječ bila na sarajevskom, odnosno šta će biti teme američkih sastanaka.

Potrebno, nepotrebno, kako i kome

Prije svega, izjavio je kako mu se čini da je ovo putovanje nepotrebno, isto kao i sastanci sa Silajdžićem i predstavnicima američkom vladom jer će se tamo „…samo potvrditi postojeće razlike i sastančenje neće dovesti do bilo kakvog približavanja stajališta”.

Najavio je kako u Washingtonu ni po koju cijenu neće pristati na promjenu naziva Republike Srpske i ukidanje entitetskog glasanja, niti će prihvatiti stvaranje jedinstvene državne policije, nema namjeru potpisivati nikakve papire, niti davati suglasnost na bilo što što se kosi o njegove stavove. Očekivao je pritiske, pa je, unaprijed najavio da će o njima, po povratku, obavijestitijavnost. Ljut je na američkog ambasadora jer je dajući podršku Silajdžiću tražio da se raspravlja o promjeni imena njegovog, Dodikovog entiteta, što, s druge strane znači da se koncept ukidanja ili dokidanja Republike srpske nastavlja nesmanjenom žestinom, te da je promjena imena jedno od tih nastojanja.

- Republika srpska ne može ostati bez svoje policije u uslovima snažnog jačanja vehabijskog pokreta u BiH i otkrivanja ljudi u svijetu koji su za terorističke akcije obučavani u BiH. Stoga ću i odbiti reformu policije ukoliko budem izložen pritiscima, a što se tiče entitetskog glasanja ono ne može biti ukinuto i ono nije mehanizam za preglasavanje kako to hoće Silajdžić i kako se u Sarajevu pokušava predstaviti, već je ono mehanizam za odbranu od nametanja bilo kakvih mišljenja koja dolaze sa te strane, - rekao je Dodik i najavio da će SNSD već naredne sedmice iznijeti stav da više ne stoji iza aprilskog paketa ustavnih amandmana i da su jedina realnost novi razgovori o ustavnim aranžmanima u BiH.

Dodik je zaprijetio i neposlušnošću Miroslavu Lajčaku, novom tek dolazećem visokom predstavniku u BiH, te vladama Sjedinjenih Država i zemalja-članica Europske unije ako one nastave inzistirati na reformama skrojenim prema sarajevskom šnitu – on jednostavno ne prihvaća uspostavu jakih tijela središnje vlasti u BiH, jer to „… očevidno ne funkcionira i neće funkcionirati ni u budućnosti“.

Nema namjeru i neće prihvatiti korištenje bonskih ovlaštenja visokog predstavnika u BiH jer Vlada Republike srpske ima podršku naroda, a ako bi eventualno došlo do posezanja za batinom što ta ovlaštenja jesu, a to ne bude u vezi s Haškim tribunalom ili terorističkim aktivnostima, Srbi Republike srpske će se tome suprostaviti, rekao je Dodik naglašavajući kako će, u slučaju da se nekom iz vlade zabrani djelovanje, koegzistetnost odluka i vladinih zasjedanja braniti bornim kolima i naoružanim ljudima.

Dodik svoje najave pretvorio u stvarnost

Što je najavljivao Milorad Dodik je u Washingtonu i ostvario. Nije popustio! Rekavši ne i Amerikancima i, ponovo, Harisu Silajdžiću na prijedlog o približavanju stavova o promjenama ustava BiH i transformaciji policije, pokazao je da se i u budućnosti misli ozbiljno suprotstavljati svojim bosanskohercegovačkim, bolje rečeno federalnim protivnicima – nisu mu ni do koljena. On, jednostavno ne zarezuje ni visokog predstavnika, pa ni šrapnele teške američke baražne vatre. Prkosno tjera po svom i, za sada, to mu polazi za rukom.

Ipak, u Sarajevu se ocjenjuje da je američki izlet donio novu platformu bar što se tiče pozicije i ravnoteže sila, ali i nekih političara. Prvo, Washington se, očigledno, ponovo namjerava snažno uključiti u bosanskohercegovačke poslove, a otvoren je još jedan front - pokušaj izmjene naziva Republike Srpske što će nesumnjivo donijeti novu destabilizaciju političkih prilika. Neke pozicije su demontirane, pa nanovo defi nirane. Tako se bar doznalo da Amerikanci ovu rundu pregovora ocjenjuju defi nitivno neuspješnom, što je Harisa Silajdžića učinilo gubitnikom. Jer, podijeljena krivica za neuspjeh na oba bosanskohercegovačka lidera njemu ne ide u prilog - predsjednik je Stranke za BiH i sve američke prijedloge za kompromisno rješenje spornih stvari u ustavnim amandmanima i reformi policije, prihvatio. Dodik je bio kategoričan u odbijanju pa bi trebao biti isključivim krivcem. No, Silajdžić je želio i dobio nešto drugo (u biti znao je šta će Dodik reći, možda se uzdao u američki pritisak pa i Dodikovo popuštanje) – povratak iz Amerike s ocjenom – certifi katom o njemu kao kooperativnom političaru. Bije ga upravo suprotan glas. Eto, prihvatili su ga kao mekšeg, ali kako sakriti nezadovoljstvo činjenicom da to administracija SAD nije javno podastrla nego je krivnju podijelila?

Dodik je, za sada, potvrdio svoju snagu. Amerikanci ga nisu uspjeli slomiti. S druge strane, možda je presiguran. Ko kaže da u nekom drugom ataku predstavnici svjetskog policajca neće polučiti uspjeh? Ko je na ovim prostorima izdržao pritisak? Eto, ipak se nije usudio odbiti odlazak u Washington iako je tvrdio da se radi o nepotrebnom putovanju. Poslije svega dao je i izjavu s tvrdnjom kako misli da su pregovori u Washingtonu organizirani sa isključivim ciljem da bi jedna strana ponijela krivicu, dok bi druga bila ovjenčana oreolom onih koji su spremni na kompromise i suradnju. E, nije uspjelo i zadovoljan je!

Bitka će se nastaviti, a u što će prerasti…