Da li će od sljedeće godine Sjedinjene Američke Države voditi Hillary Clinton

Prva dama, senatorica, predsjednica

Iako je do predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama skoro cijela godina, Hillary Clinton je svoju kampanju ozvaničila. Prošlog je vikenda održala svoj prvi predizborni happening u državi Iowa, koja važi za jednu od presudnih elektorskih jedinica u američkoj predsjedničkoj utrci.

Senatorica države New York svoju je kampanju započela agresivnim suprotstavljanjem politici američkog predsjednika Georga W. Busha, koji je nedavno izjavio kako će se rat u Iraku nastaviti i za vrijeme sljedeće američke administracije, neovisno ko joj bude na čelu - republikanac ili demokrata. Podsjetimo, još 1. maja 2003. Bush je proglasio kraj glavnih ratnih operacija u Iraku, nakon kojih je poginulo više ljudi nego za trajanja glavnih ratnih operacija. Kako god, Hillary Clinton je Bushovu izjavu nazvala - vrhuncem neodgovornosti: “Mi moramo očekivati da izvuče našu zemlju iz ovoga prije nego napusti kancelariju.”

Clintonova je kao senatorica, 2002., pružila podršku Georgu W. Bushu da krene u rat protiv Sadama Huseina. Danas žali zbog davanja podrške ratu, pravdajući se tadašnjom situacijom, vremenom kad su svi vjerovali da irački diktator posjeduje nepostojeće oružje za masovno uništenje. Njena alternativa Bushovoj politici spram Iraka ne leži ni ljevičarima u Demokratskoj stranci, niti mirovnim aktivistima koji ovih dana protestuju u Washingotnu.

“Ja jednostavno ne vjerujem u strategiju ili rješenje da predsjednik nastavi sa neograničenim i bezuvjetnim ratom, niti vjerujem u rješenje ili strategiju da se odredi datum povlačenja iz Iraka bez obzira na posljedice. Umjesto toga, zagovaram odgovorni put naprijed, mapu puta za uspjeh koja će brže i efektivnije iskoristiti iračke naftne rezerve, izgraditi infrastrukturu, ojačati iračko civilno društvo, ohrabriti iračke susjede da učine više na stabilnosti Iraka, te omogućiti našim trupama da počnu pristizati kući”, kazala je u svom govoru pred Senatom Hillary Clinton u julu prošle godine.

Hillary Dorothy Rodham rođena je u Chicagu, država Ilinois, 26. oktobra 1947., u metodističkoj, konzervativnoj republikanskoj porodici, tako da su njeni prvi politički koraci na fakultetu išli u ovom političkom pravcu, dok nije lično upoznala lidera borbe za ljudska prava dr. Martina Luthera Kinga, kojim je bila impresionirana i čija ju je smrt strašno pogodila. Nakon završetka studija političkih nauka na Wellesley Collegeu, odlazi na Yale na studij prava, koji je pohađao i Bill Clinton. Vjenčali su se 1975., 1980. dobili kćerku jedinicu Chelsey. Bill Clinton postaje guverner Arkansasa 1978.

Najteže dane njihov brak trpio je tokom i poslije poznate afere “Monica Lewinski”, iako su se i ranije pojavljivali napisi o Clintonovim vanbračnim izletima. Drugi mandat u Bijeloj kući protekao je u republikanskim i puritanskim udarima, a Hillary je stala iza svoga muža. Brak je također bio na ivici, a tome je pomoglo i Clintonovo vrdanje o prirodi odnosa sa gđicom Lewin-ski, kako naciji tako i svojoj ženi, koja se na početku afere zaletjela izjavom kako su optužbe protiv njenog muža “široka desničarska urota”.

Dok je trajala od javnosti vješto sakrivana bračna kriza, politička karijera je doživljavala uspon: 2000., Prva dama postaje prva senatorica izabrana ispred države New York. Uspjeh će ponoviti i šest godine kasnije, nakon odustajanja republikanskog protukandidata. Nakon vrlo aktivne Prve dame i senatorice, Hillary stremi ka vrhuncu karijere - ka Washingtonu. Međutim, pitanje je koliko je realna pobjeda Hillary Clinton na predsjedničkim izborima 2007. Analitičari su skeptični iz više razloga.

U državi New York čak 74 posto građana (od toga 45 posto republikanski orijentiranih) o njoj ima pozitivno mišljenje. Ali, Velika jabuka nije Amerika. Iako je Hillary izjavila kako će u kampanji ići na “prosječnog Joea”, teško da superuspješna žena iz najviših društvenih krugova može doprijeti do rednecksa - niskoobrazovanih glasača iz tradicionalnih republikanskih država juga i srednjeg zapada, niti do njihovih supruga i majki, koji ne mogu dokučiti političko zalaganje senatorice za preraspodjelu poreza ili reformu socijalne i zdravstvene skrbi ili obrazovanja.

S druge strane, lijevo orijentirani glasači unutar Demokratske stranke zamjerit će njenim stavovima o abortusu, imigrantima, bračnim pravima homoseksualaca... po ovim pitanjima Clintonova je davala prilično oprečne i ponekad konzervativne izjave, kojima se htjela približiti umjerenim konzervativcima i tako proširiti izbornu bazu. Pitanje je koga je izgubila.

Naturalizirani državljani, bivši imigranti također nisu najvjernija izborna baza: Clintonova se zalaže da se ozakoni praćenje imigranata i strožije regulira mogućnost dobijanja državljanstva. Jedan od njenih političkih gafova iz 2004. uvrijedio je imigrante iz južne Azije: na pitanje ko je Mahatma Gandhi, odgovorila je “vodi benzinsku stanicu dolje u Saint Louisu” - američkim stereotipom o ovoj kategoriji stanovništva.

Američki muslimani mogli bi se okrenuti od Hillary zbog snažnog proizraelskog stava: tokom Drugog libanonskog rata podržavala je izraelske akcije “jer Izrael stoji iza američkih vrijednosti kao i iza izraelskih”, te oštro osudila Hamas, Hezbollah, Siriju i Iran. Ipak, Clintonova je nakon 11. septembra snažno kritikovala i osuđivala antiislamsku histeriju, pozitivno se izražavajući o islamu, o kojem je najviše naučila od kćerke Chelsea.

I pored svega navedenog, Hillary je jedan od favorita na početku jednogodišnje predizborne kampanje za američkog predsjednika. Faktički, Hillary treba pobijediti samo u jednoj od velikih država gdje je njen demokratski kolega i prethodni kandidat John Kerry izgubio: recimo, u Ohiou, koji je po recentnim istraživanjima izuzetno naklonjen demokratima.

Iako se još nije zvanično očitovao, u kampanji će senatorici Clinton najveći protukandidat među republikancima biti proslavljeni njujorški gradonačelnik Rudy Giuliani. Iako se nije nigdje kandidovao nakon 11. septembra, ljudi ga još pamte po hrabrosti iz tog perioda, i kako je stajao odmah do predsjednika Busha. Za razliku od njega, Giuliani nije glupostima proćerdao svoju političku harizmu. Sasvim slučajno, dok je Clintonova “osvajala” Iowu, Giuliani je politički boravio u New Hampshireu, još jednoj od “ključnih” izbornih država.

Ipak, na pitanje svih pitanja: da li je Amerika spremna na ženu predsjednika, egzaktan odgovor je nemoguć. Jedna eksplozija na američkoj teritoriji ili jedan samoubilački napad bilo gdje u demokratskom svijetu može zaljuljati političko klatno krajnje udesno. Pitanje je da li je nekadašnja američka prva lady dovoljno čelična da sve izdrži i ukalkulira u predsjedničkoj kampanji.