Helsinki

Južna obala Finske je najnaseljenija, industrijalizirana i najbogatija zona u zemlji, sa gustom koncentracijom stanovništva oko samog glavnog grada, Helsinkija. Grad sa oko pola miliona stanovnika, Helsinki se umnogome razlikuje od drugih skandinavskih glavnih gradova i bliži je po stilu života i izgledu većim gradovima istočne Europe. Grad je smješten na vrhu poluotoka, okružen arhipelagom kojeg čini 315 otočića. Pozicioniran je između dva značajna trgovinska središta - Stockholma i Moskve. Od samog osnivanja Helsinki je multikulturalni grad, a danas ovdje živi 145 različitih nacionalnosti. Više od 200 godina tradicije u trgovanju, učinilo je Helsinki glavnim gospodarskim središtem. Početkom XX stoljeća grad je brojao preko 100.000 stanovnika, a danas sa širom regijom ima 1.233.000 žitelja.

Helsinki je 1550. godine osnovao kralj Gustav Vasa od Švedske, kojoj je Finska pripadala dugi niz stoljeća. Želeći osnovati grad koji bi u svakom pogledu mogao parirati trgovačkom gradu Talinu, današnjoj prijestolnici Estonije, švedski kralj je 12. 6. 1550. izdao naredbu građanima Rauma, Ulvila, Porvooa i Tammisaarija da presele u Helsinki, te se taj dan smatra zvaničnim datumom osnivanja grada. Budući da se, uprkos kraljevim naredbama, srednjevjekovna tradicija trgovanja sporo mijenjala, grad je bilježio spori rast. U vrijeme ratova u Rusiji, Baltičkim zemljama i u Njemačkoj, Helsinki postaje vojno-strateško sjedište, a u zimskom periodu pristanište za brodove. Rastuća moć Rusije u XVIII vijeku i osnivanje novog ruskog glavnog grada, St. Petersburga, 1703., nedaleko od fi nske granice, umnogome su utjecali na rast i budućnost finskog glavnog grada. Rusija je okupirala Helsinki u razdoblju između 1713- 21., te ponovno 1742., a tada je Švedska počela gubiti status supersile. Nakon što je izgubila rat, Švedska je utrvđivanje grada Helsinkija smatrala prioritetnim, strateškim zadatkom. Godine 1784. počinje izgradnja monumentalne morske utvrde Suomenlinna, uz samo more, a ovom graditeljskom fenomenu istoričari su dali ime “Sjeverni Gibraltar”. Utvrda Suomenlinna označila je prekretnicu u povijesti Helsinkija, čime za ovaj grad počinje razdoblje prosperiteta.

Razarajući požar iz 1808. potakao je ponovnu izgradnju Helsinkija i to u stilu dostojnom jedne prijestolnice. Projekat obnove vodili su Johan Albrecht Ehrenstrom, rođen u Helsinkiju, i njemački arhitekt Carl Ludwig Engel, koji su zajedno gradu dali monumentalni, u kraljevskom stilu izgrađeni, centar. Iste godine, Švedska je bila prisiljena objaviti rat Rusiji, što je bila posljedica politike sile koju su provodili Napoleon i car Aleksandar. Helsinki je okupiran na samom početku rata, a utvrda Suomenlinna osvojena. Rusija je anektirala Finsku, koja je dobila status velike autonomne grofovije 1809.

Helsinki je proglašen finskim glavnim gradom 1812., a jedini fi nski univerzitet osnovan 1640. u gradu Turku, te godine je izmješten u Helsinki. Helsinki je uskoro postao najvažniji administrativni, univerzitetski i industrijski grad u zemlji. Regionalne i veze sa inozemstvom, od vitalnog značaja za razvoj industrijskog grada, pojačane su izgradnjom željeznice do Hameenlinna 1862. i St. Petersburga 1870.

Finska je proglasila nezavisnost 1917. Dvadesetih godina prošlog stoljeća, mlada, nezavisna država bilježi nagli razvoj. Arhitektura 20-tih i 30-tih godina označena je klasicizmom i funkcionalizmom koji su se posebno isticali u novoizgrađenom distriktu Tooloa. Helsinški Olimpijski stadion dovršen 1938. Ali su Igre odgođene zbog II svjetskog rata. Helsinki je bio domaćin Igara održanih 1952. Za vrijeme II svjetskog rata Helsinki je bombardiran iz zraka ali srećom nije pretrpio veća razaranja. Za razliku od mnogih zemalja europskog kontinenta koje su bile uključene u II svjetski rat, Finska nikada nije bila pod okupacijom stranih sila.

Finska je jedna od rijetkih zemalja sa rekordnim kontinuitetom u demokratskoj vladavini od završetka I svjetskog rata pa do danas. U poslijeratnim godinama, u samo nekoliko dekada, agrarna Finska se brzo transformirala u suvremenu industrijsku zemlju. Stanovništvo je u velikom broju napuštalo ruralna područja naseljavajući gradove južne Finske kao i helsinšku regiju. Rast fi nske ekonomije ovisi o njenim najvećim urabanim područjima, u prvom redu Helsinkija. Finska infrastruktura je na visokom stupnju funkcionalnosti, korupcija gotovo da i ne postoji, nivo obrazovanja je na zavidno visokoj razini, a opći razvoj stabilan.

Helsinki je član brojnih međunarodnih, kulturnih, i turističkih organizacija i partner je u mnogim projektima Europske zajednice, kao što su “Europski metropolitan gradovi”, “Eurogradovi” itd. Helsinki je član i Udruženja europskih općina “Energy-cities”, koje promovira politiku proizvodnje energije na lokalnom nivou. Ulazak u članstvo udruženja “Eurocities” otvoreno je za sve demokratski izabrane gradske vlade i njihove ekonomske i naučne partnere. Pored ostalih kriterija, kao što su internacionalni profi l grada i njegov regionalni značaj, gradovi koji se kandidiraju za ovo udruženje trebaju imati najmanje 250.000 stanovnika.

Baltička pomorska regionalna suradnja jedan je od prioriteta međunarodnih aktivnosti grada Helsinkija. Ova suradnja se odvija kroz različite regionalne organizacije, kao što su “Helsinki-Tallinn Euregio” i “Unija Baltičkih gradova”, te kroz bilateralnu suradnju, naročito sa Talinom i St. Petersburgom. U “Baltičku pomorsku suradnju” aktivno su uključeni različiti resorigrada Helsinkija, kojima iz Gradskog ureda koordinira dogradonačelnik Pekka Korpinen.

Helsinki ima dugo i bogato iskustvo u ulozi domaćina značajnih političkih konferencija. Prema najnovijim međunarodnim statističkim podacima, Helsinki zauzima 14. mjesto na svjetskoj listi kongresnih gradova. 1975 Helsinki je ugostio Konferenciju o sigurnosti i suradnji u Europi (CSCE). Prvi samit Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država održan je 1990. upravo u Helsinkiju. Finska je postala članicom Europske unije 1995., čime je ponovno označen početak jedne nove ere za glavni grad. Helsinki je proglašen jednim od 9 evropskih gradova kulture za 2000. Godinu, kada je proslavio i svoj 450. rođendan.

U septembru 1994. Gradsko vijeće Helsinkija usvaja prvu međunarodnu strategiju, nakon čega je donesen memorandum pod nazivom “Helsinki danas - Prioriteti međunarodnog grada. Memorandumom su defi nirani ciljevi za pozicioniranje grada u međunarodnim okvirima, kao i glavna područja i prioriteti u međunarodnim aktivnostima.

Ulice Helsinkija su mladalački živahne, naročito za kratkog ljetnog perioda. Tada njegovi stanovnici u velikom broju izlaze u šetaju bulevarima i druže se na terasama brojnih kafea i restorana. Noću se tempo života pojačava: tu je veliki izbor pabova i klubova, besplatnih rock-koncerata na otvorenom, te impresivan broj različitih zabavnih događaja. Mnoga mjesta za izlazak u svojoj ponudi imaju veoma ukusna i raznovrsna jela. Hrana nije jeftina, ali je zato izbor velik - od nacionalnih restorana do fast food grilova.

Pravoslavna katedrala Uspensky, najveća u zapadnoj Europi, dovršena je 1868. Prva finska opera izvedena 1852. bila je od državnog značaja. Glazba proslavljenog fi nskog kompozitora Jeana Sibeliusa važila je za najeminentniju na prelasku između dva stoljeća, a proizašla je kao izraz nastojanja Finske za ostvarenjem autonomije nasuprot rastuće ruske dominacije. Arhitektura kasnog XIX stoljeća odraz je zamaha industrijalizacije i rastućeg utjecaja europskih trendova. Senate Square, izgrađen nakon velikog požara, glavno je polazište za sve posjetitelje Helsinkija. Na ovom mjestu se nalazi impresivna luteranska katedrala kao i Univerzitet i Palača Vlade, obje izgrađene početkom XIX vijeka u neoklasičnom, carskom stilu. Šetajući prema morskoj obali, stiže se do pravoslavne katedrale, Gradske vijećnice i Predsjedničke palače. Poput ostalih skandinavskih glavnih gradova, i predgrađe Helsinkija obiluje neponovljivim prizorima prirodnih ljepota. Takav je slučaj sa brojnim otocima i otočićima od kojih su najveći Seurasaari i Suomenlinna.