Predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu

Haris Silajdžić: “Rezoluciju nisam pravio, ali za to odavno lobiram”

Silajdžić goste prima u luksuznom kabinetu u samom centru Sarajeva, kojeg se ne bi postidjele ni diplomate najuglednijih zemalja svijeta, a samo sprat iznad sjedište je Predstavništva Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope u BiH.

Otvoreno, kao i uvijek, Silajdžić se zalaže za ukidanje entiteta te tvrdi da nikada nije imao zapaljivih izjava koje podižu političke tenzije u BiH. Kaže da se u nedavnom razgovoru sa premijerom RS Miloradom Dodikom složio oko toga da treba da se radi na takvom prijedlogu, te da bi se na taj način puno pomoglo razvoju privrede u BiH.

Silajdžić tvrdi da je bolje što nisu usvojene ustavne promjene u BiH, te da bi predloženi amandmani omogućili blokiranje rada državnih institucija, nakon čega bi samo entiteti funkcionisali i tvrdi da je to političarima iz RS bio cilj. Ističe da se zalaže za ustavne reforme, ali u javnoj debati u kojoj treba uključiti civilno društvo, a ne samo praviti dogovor među političkim liderima. Zalaže se da građanin bude suveren u državi BiH, a ne da je to pravo ostavljeno samo narodima.

Da li ćete predizbornu kampanju i ovog puta početi sloganom “BiH bez entiteta” ili se to podrazumijeva?

SILAJDŽIĆ: Podrazumijeva se da se Bosna i Hercegovina bazira na regijama što je prirodno i što je dobro za sve njene građane. Da smo to učinili danas bi naša ekonomija i naš životni standard bili drugačiji. Drugačije bi bilo naše zdravstvo i naše škole, a svako od nas bi ostao ono što je, jer niko ne treba da mijenja svoj identitet, svoju vjeru. To je najbolje za građane BiH i prije šest godina smo izašli s tim, čak i sa kartama regija. Mi stojimo na tom principu. Što se tiče tog slogana on je ove godine: “100 % BiH”!

Znači, otišli ste korak dalje. Mnogi tvrde da je zagovaranje BiH bez entiteta otvoreno rušenje ustavnog uređenja, a upravo ste Vi jedan od kreatora Ustava BiH u Dejtonu prije 11 godina?

SILAJDŽIĆ: Jesam. U Dejtonu se pravio mirovni sporazum u jednoj haotičnoj situaciji u kojoj se sigurno ne može napraviti ustav koji je svojina građana BiH. Posljedica agresije i genocida u BiH je i taj Aneks 4, koji je napravljen pod prisilom, jer je to bilo pitanje života i smrti građana BiH. Svakog dana je umiralo mnogo ljudi i trebalo je zaustaviti smrt i rušenje. I danas smatram da je to bio jedini pravi potez - zaustaviti rat. Sve je bolje od rata i od smrti.

Iz Vaših istupa nekada je nejasno da li Vam smeta postojanje entiteta ili to što se jedan entitet zove Republika Srpska?

SILAJDŽIĆ: Ja stojim na stanovištu da građanin treba da bude nosilac suvereniteta u BiH, a ne entiteti i etničke grupe. To je ono što će od nas tražiti Evropa. To je jedan moderan demokratski princip. Dakle, građani treba da prave svoj ustav. To je pravo građanina, to je jedan međusobni građanski ugovor. Kada kažem to ne umanjujem, naravno, značaj pripadnosti koje ljudi osjećaju prema svojim narodima, ne umanjujem kulturnu vrijednost toga. Sve to treba gledati pozitivno. Kod nas se, međutim, sve gleda negativno. Sve ovo može da doprinese Bosni i Hercegovini, ali ono na čemu mi stojimo je da je najbolji sistem onaj koji je već oproban. To je demokratski sistem koji daje suverenitet građanima: građanin prije svega. Ako je taj građanin slobodan čovjek on će izabrati pravu, efikasnu vladu. Jedno od važnih ljudskih prava je da građanin ima pravu vladu koja će im donijeti prosperitet i boljitak, koja će odražavati njihove i želje i strahove.

Političari iz RS insistiranjem na opstanku entiteta izražavaju želju velike većine srpskog naroda. Da li, onda, Srbi imaju pravo da utiču na kreiranje sopstvenedržave?

SILAJDŽIĆ: Niko nema pravo u BiH da kreira sopstvenu državu.

Da kreiraju državu u kojoj su konstitutivan narod uz preostala dva.

SILAJDŽIĆ: Oni su u BiH konstitutivni. Bosna i Hercegovina je nadentitetska kategorija u kojoj svako mora imati jednako pravo, a sada ga nema. Rekli ste da ti političari odražavaju želje. Vi kažete naroda, a ja uvijek kažem građana. No, da li oni odražavaju želje stotine hiljada ljudi koji više ne žive tamo?

Ne, pretpostavljam.

SILAJDŽIĆ: E, onda vidite da to nije u redu. Isto kao što nije u redu ni u FBiH gdje ima takođe kršenja ljudskih prava i što u federalnom parlamentu nije učinjeno ono što je trebalo biti. Pokušavam biti veoma iskren u ovim odgovorima jer se radi o našoj budućnosti. Ja sam zato da svi budemo apsolutno ravnopravni, a to ne možemo postići ako smo ovako podijeljeni i ukoliko građani ne mogu da dođu do izražaja i kažu ono što žele. Zato sam i bio protiv ustavnih promjena. Ukoliko je građanin slobodan i sam odlučuje o sebi onda možemo imati normalnu zemlju koja će ući u Evropu. Nećemo biti stranci u toj budućoj integraciji, u Evropskoj uniji, nego ćemo se ponašati svi po pravilima te integracije u koju uđemo.

Kako se može doći do dogovora o ustavu ako jedni čvrsto brane entitet, a drugi insistiraju na ukidanju. Gdje je tu dogovor na zadovoljstvo svih?

SILAJDŽIĆ: Dogovor sigurno nećemo naći sjedeći u dvije paradržave i govoreći iz tih paradržava jedni o drugima. Potrebno je bez ikakvih preduslova sjesti i razgovarati bez obzira koliko za to treba vremena. Evo, Vijeće Evrope kaže - do 2010. godine treba da napravite svoj ustav. Dakle, mi imamo vremena da sjednemo i razgovaramo kako bi bilo svima bolje. Ja sada govorim u lično ime: nisam ni za kakvu dominaciju bilo koga na bilo kojem predjelu BiH. Takav sistem je moguće napraviti, ali treba otvoreno i ozbiljno razgovarati, ne u zatvorenim prostorijama. Moramo organizovati javne debate, uključiti građanska udruženja, moraju svi reći svoje mišljenje. Naravno da to nije jednostavno, demokratija je komplikovana stvar, teška. Ono do čega dođemo treba da odražava mišljenje svih ljudi, državljana BiH. Dakle, široka debata. To smo čak imali i u vrijeme onog jednopartijskog sistema, mjesne zajednice su raspravljale o tome šta treba da se uradi ako se mijenja ime ulice.

Da, ali je na kraju uvijek bilo onako kako kaže Centralni komitet.

SILAJDŽIĆ: E, vidite, nema Centralnog komiteta. Nadam se da smo mi zašli duboko u procesu demokratizacije i da građanin treba da znači nešto. Centralnog komiteta nema, građanin treba da odluči i do njihove je volje. Ali pošto mi svi treba da živimo normalno i zajedno u ovoj BiH onda treba da razgovaramo. Ne samo na nivou partija. Političke partije mogu da predstavljaju jedan dio, ali kada su fundamentalne stvari u pitanju mora se svakog državljanina BiH uključiti u ovu široku debatu bez koje nema odraza te politike.

Kako to da među strankama koje u najvećem broju zastupaju Bošnjake ne postoji slična vizija ustavnih promjena? SDA, recimo prihvata izmjene Ustava u fazama, dok je SBiH to odbila? U RS je prilično jasnija situacija.

SILAJDŽIĆ: Pa, naravno. Taj entitet je mnogo jednostavniji zbog jedne strašne i krvave činjenice: tamo nemate ljudi. Groblje je najmirnije mjesto na svijetu i tamo nema nikakvih problema.

Kada kažete nema ljudi mislite na Bošnjake?

SILAJDŽIĆ: Mislim na one koji su protjerani, ima tu Bošnjaka, ima Hrvata, a ima i Srba koji sve to nisu mogli podnijeti pa su iz nekog razloga otišli. Ima svega.

Bošnjaci koji su u vlasti u RS baš se i ne žale previše.

SILAJDŽIĆ: Zavisi kako je kome. Ja neću da govorim o Bošnjacima, ja hoću da govorim o građanima, o državljanima Bosne i Hercegovine.

Mi govorimo u ovom okviru u kojem imamo tri konstitutivna naroda i to treba ispoštovati, je li tako?

SILAJDŽIĆ: Mi imamo tri ustavna naroda, ako hoćete. Još niko nije dao definiciju šta je to konstitutivan narod. Ako ste vi ravnopravan kao građanin onda ste konstitutivan na svakom dijelu BiH. Ravnopravan - znači da imate prava. Uzalud će mi neko reći da sam konstitutivan ukoliko ja nemam posao. Ja vam mogu pokazati brojke Vlade RS po kojoj se nije ispoštovalo ono što je trebalo kada je u pitanju zapošljavanje. Ne možete očekivati od ljudi koji nemaju posla da ostanu kod svojih kuća, oni se moraju snalaziti. Tako da se etničko čišćenje nastavlja. Problem je što se Miloševićevprojekat nastavlja.

Mislite samo u Republici Srpskoj?

SILAJDŽIĆ: Ne, nego u cijeloj BiH se nastavlja taj projekat gdje god se krše ljudska prava, a mnogo se više krše tamo. Zašto? Maloprije sam rekao, kada vi kažete manje ima problema u Republici Srpskoj. Pa, normalno da je manje čim očistite etnički stanovništvo ili pobijete dovoljan broj ljudi, onda imate manje problema. Najteže je sa demokratijom i pluralizmom. Ova BiH mora biti pluralna jer je ona takva, ali ne smije niko biti zakinut, a neće biti zakinut ako stoji jedan zakon za sve nas, bez obzira jesam li Jevrej, Srbin, Rom, Hrvat ili neka druga nacionalnost ili manjina. Malo se vodi računa o onima koji nisu ni Hrvati, ni Srbi, ni Bošnjaci. Civilizovanost jednog društva se manifestuje na taj način i upravo se to vidi na onima koji su slabiji, a ne na onima koji su najjači. Zastupamo mišljenje da je individua, dakle jedan čovjek, važna bez obzira ko je to. A, zakon ne smije spriječiti čovjeka da izražava svoje nacionalno, vjersko, političko ili bilo kakvo drugo uvjerenje. Tako ja vidim demokratiju, a mi nismo tu. Nemamo punu demokratiju, ali imamo proces demokratizacije. Ta demokratija ne znači mnogo ukoliko se stvarno ne osjećamo slobodnim. Za mene je ljudska sloboda najvažnija, a sloboda podrazumijeva dostojanstvo. Sloboda podrazumijeva obaveze i prava. A svaki čovjek ima pravo da radi.

Mnogi su ugroženi što se tiče prava na rad, ali to nema mnogo veze s entitetima?

SILAJDŽIĆ: Nema, naravno. Ima veze s jednim postotkom ljudi koji su uzeli sve u svoje ruke. S tim ima veze. A sve je to zbog toga što su privatizaciju uradili na etničkom principu. Protiv toga sam se borio i imao problem sa međunarodnom zajednicom godinu i to zbog toga što su zastupali privatizaciju na etničkom i entitetskom principu. Zbog toga imamo privredu ovakvu kakva je, a mogla je biti dva puta bolja. Jedno je sigurno, mi imamo mnogo potencijala u BiH, treba ih pokrenuti. Ja sam nakon jedne TV emisije sjedio sa gospodinom Dodikom gdje je on rekao: ja sam spreman raditi. Naravno da sam i ja spreman, svi smo spremni. Mi nemamo autoput, kakva privreda može biti bez komunikacija? Dakle, spreman sam raditi sa svakim da popravimo potencijale koje imamo, uđemo hrabro u neke projekte i da smanjimo birokratske prepreke koje su sada, bez obzira na entitete, velike.

Možemo li prvo smanjiti tenzije? Podizanje političkih tenzija od ukidanja entiteta do raspisivanja referenduma usijava atmosferu i sprečava razgovore o ekonomiji.

SILAJDŽIĆ: Naravno. Od mene nikada niste čuli neke zapaljive izjave i nećete ih ni čuti. Ovdje je dosta bilo tenzija. Nažalost, bilo je dosta i krvi. Moramo jednom stati zajedno da nam više izvan Bosne i Hercegovine ne dolaze problemi, da se to ne prelama preko nas. Mi to možemo uraditi zajedno. Daću vam jedan primjer kako se može normalno ići u jedan proces. Imali smo ove ustavne promjene u kojima mi nismo rekli ništa drugo samo jedno: ukinite entitetsko glasanje jer ono koči BiH i ne daje ravnopravnost svima. Samo to i nisu htjeli, a mi prihvatamo sve ostalo. Nisu htjeli. I šta tu ima loše, kakvo je to podizanje tenzija?

Taj se zahtjev poistovjećivao s ukidanjem entiteta u nastavku reformi.

SILAJDŽIĆ: Dakle, ukoliko taj entitet treba da nastavi postojati na nepravdi i monopolu sile, na monopolu glasanja koje ima po tim amandmanima, onda to nije u redu. Ovo što je sada Vijeće Evrope reklo jasno je svima koji su gledali te amandmane. Ovaj način glasanja, entitetsko glasanje, kombinovano sa izborom predsjedništva u parlamentu daje entitetu Republika Srpska mogućnost da na neodređeno vrijeme blokira uspostavljanje državnih organa.

Pa, može i drugi entitet da blokira, iste su mogućnosti.

SILAJDŽIĆ: Evo, do sada iz ove prakse, koliko znamo, to nije bio slučaj. Drugo, sad imamo pozive na referendume. Drugim riječima, sudbinu BiH trebalo je dati u ruke onima koji sada govore o referendumu. Neprirodno je da jedan mali broj u parlamentu kroz entitetsko glasanje može odlučivati o Bosni i Hercegovini. Postoje crvene linije preko kojih se ne može preći. Meni je BiH važna i ja, da sam poslanik, glasao bih protiv tih amandmana i nastojao sam da ljudi glasaju protiv zbog toga što u tim amandmanima sasvim jasno piše da se ukoliko se tri puta ne izabere predsjedništvo ukida parlament. Znači li to da država treba da se samoukine.

Da li je po Vama ovo postojeće rješenje bolje nego da su izglasani amandmani?

SILAJDŽIĆ: Ovo postojeće rješenje je bolje u toliko što ne poziva na ukidanje kompletnog parlamenta. U dejtonskom ustavu ne možete ukinuti parlament, a po amandmanima možete, nakon čega ne ostaje ni izvršna, ni zakonodavna vlast, ali ostaju entiteti. Neki bi baš željeli da ti entiteti ostanu jer im ne treba BiH. A, sa druge strane, postoje ljudi, kao što sam ja i još mnogi drugi, koji žele tu BiH i žele je napraviti dobrom za svakoga. Između te dvije političke opcije u ovom trenutku postoji nesporazum što znači da treba sjesti i razgovarati bez ikakvih preduslova, otvoreno i to nesamo u uskom krugu, već kroz široku debatu.

Koliko će Rezolucija Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope uticati na buduće razgovore o ustavnim promjenama u BiH? Mišljenja su podijeljena i oko ovog dokumenta da li je obavezujući ili ne.

SILAJDŽIĆ: Pa, nije ništa obavezujuće. Ne moramo mi prihvatiti ništa, ali neće nam biti bolje. Možemo stajati na tom brvnu zauvijek i gledati kako ćemo pasti u provaliju. Međutim, rekli smo da idemo za Evropu i obavezuje nas Rezolucija Vijeća Evrope jer mi nismo Švajcarska, niti Belgija, već zemlja s problemima i moramo slušati šta nam se kaže. Ljudi hoće da nam pomognu kako da izađemo iz problema. Rezolucija evropskog parlamenta i Rezolucija Senata broj 400 u osnovi su vrlo slične, različitog obima, ali u suštini isto govore. Rezolucija Senata kaže - u BiH puna demokratija. Ako kažete nekome u Evropi ili Americi da nam djeca idu u različite škole, da imamo aparthejd i segregaciju ovdje, ljudi tamo ne mogu da se načude jer ne znaju te detalje. Ne mogu da vjeruju kakvo mi to društvo pravimo ako nam djeca ne mogu ići u istu školu. Djeca koja govore isti jezik, žive u istoj ulici idu u različite škole. E, to je posljedica razmišljanja na osnovu etničkog principa. Što se tiče Vijeća Evrope i Rezolucije čitav problem je u tome što je ta rezolucija rekla istinu. U Vijeću Evrope ne možete napraviti kampanju i pritisak kakav je ovdje bio u vrijeme glasanja o ustavnim promjenama. E, tamo to ne može proći da prisilite nekoga da kaže ono što vi želite.

Je li tačno da ste lobirali u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope, odnosno da ste svojim vezama doveli do stavljanja na dnevni red ove rezolucije?

SILAJDŽIĆ: Jesam lobirao u Americi i to u dva navrata. Ja sam, u stvari, tamo predočio ljudima istinu. U Evropi nisam sada, ali jesam ranije kada sam govorio da treba Rezolucija Evropskog parlamenta, ali u Strazburu nisam bio, niti sam lobirao, niti je to bilo potrebno. Je li Vi mislite da oni ne znaju šta se ovdje dešava? Njih zanima šta se ovdje događa jer smo mi članica Vijeća Evrope. Oni hoće člana Evrope koji će poštivati osnovne demokratske principe na kojima počiva cijela Evropa. Ova rezolucija rekla je istinu i zato nekima smeta. U Memorandumu, koji objašnjava ovu rezoluciju i kojeg neki mediji izbjegavaju, piše da je razlog neuspjeha ustavnih promjena insistiranje stranaka iz RS na načinu glasanja i političkim implikacijama tog načina glasanja. Rekli su i da se ne radi o jednoj šačici ljudi koja je to odbila. Kazali su da na taj način, tim amandmanima, jedan entitet može neograničeno abolirati rad Predsjedništva i parlamenta.

Kako je onda to promaklo gospodinu Tihiću i gospodinu Lagumdžiji?

SILAJDŽIĆ: To već morate pitati njih dvojicu. Ja znam jedno da postoji crvena linija preko koje se ne može ići. Za BiH je poginulo mnogo ljudi, propatilo mnogo ljudi, stotine hiljada nisu u svojim kućama i mi prema njima imamo neku obavezu kao i prema budućnosti naše djece. Uvijek sam govorio otvoreno i kažem da ova stranka želi ravnopravnost, a ne nikakvu majorizaciju, ni minorizaciju. Suviše smo mala zemlja i ako zajedno nastupimo od ovih naših potencijala možemo napraviti veliku stvar i siromaštvo privesti kraju. To smo i pokazali na kraju krajeva. Kad ovo kažem onda iza ovoga imam rezultate i ne govorim to napamet.

Očekujete li da ćete na izborima pobijediti Tihića i kasnije realizovati ovo o čemu ste govorili?

SILAJDŽIĆ: Apsolutno. Niko od mene nije čuo pred izbore da obećavam nešto radi kampanje.