Genocid je počinjen, al` ga nije bilo!

Piše: Milan Pekić

Srbija nije počinila genocid, odlučio je Međunarodni sud pravde u Haagu izjašnjavajući se o tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore za genocid, ali je odgovorna jer ga nije spriječila i kaznila počinioce genocida u Srebrenici.

Novinarima je uvijek bilo teško čitati, odnosno razumjeti pravni tekst. Jednostavno nisu dovoljno – pravni. Ostaje utisak da je elegantno krivnja s jedne države prebačena na entitet koji državom želi biti, ali to nije, pa ni taj entitet nije narastao na genocidu. Kako je presudom bilo ko spriječen podnijeti žalbu – sve je konačno, tako je i zabranjeno javno komentirati mudrost koja ovim prostorima nosi poruku o… ko zna čemu, kojoj ljubavi, istini, smrti. Sve je osim tjelesa i fi zičkog fakta njihovih postojanja otišlo u pravnu liričnost. Stoga i u ime svega, gospođi Higgins, predsjednici suda i njenim kolegama što su, uzdržavanjima od odlučivanja, prali ruke, prije redanja fakata iz njihovog dokumenta snage svevišnjeg, malo prave lirike velikog Tina Ujevića: „…

Leti ko lišće

Što vir ga vije

Za let si dušo stvorena…“

Hoće li , o muzo, pravni suci-eksperti, krojitelji sudbina, razumjeti?

Nije ni važno. Dakle predsjednica je rekla:

„…nije utvrđeno da su pripadnici vojne jedinice Škorpioni iz Srbije počinili ubistva po uputstvima ili pod kontrolom organa odgovorne države...

Ali, kao da je loptica genocidne krivnje prebačena na Republiku Srpsku?

Dobro! Sad se bar zna da je tek na kraju rata bilo genocidno, slučajno, omaškom, a do tada vojevalo se junačko-viteški i s pravom na herojstvo u nasilnom zadizanju ženske suknje, u valjanju nizbrdo pakleno-eksplozivnih narandži, u ponuđenom sjaju oštrice noža radi kontrole šminke na uplakanom ženskom licu.

Bar znamo, Srebrenica je postajala. Dokazano je to i Republici Srpskoj, a u Beogradu će sada imati snage za podnijeti istinu.

Sad će svi, zaista svi, moći reći i pokazati:

Pošta, Srebrenico!

Minut šutnje!

Fatiha.

Mrtva si, Srebrenico.