Europski sud se guši u poslu

Jean Paul Costa, predsjednik Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, je priznao da polako gubi pregled zbog rastućeg broja žalbi, jer postoji previše sitnih žalbi koje nemaju šanse da se riješe. Ali, veliki posao predstavlja uopće te beznadne slučajeve izdvojiti, kako bi se službenici mogli koncentrirati na one uistinu važne sporove, ističe Costa.

Oko 80 000 slučajeva trenutno čeka na procesuiranje. Preko 600 službenika u 420 ureda se svaki dan trudi da ubrza rad suda, no uzalud. Turci, Armenci i Azerbejdžanci se također u istoj mjeri trude za ostvarenje pravde kao i Nijemci ili Francuzi. Mnogima ovaj sud predstavlja posljednju nadu u pravdu. Zbog toga bi puno više službenika, ureda i novca bilo potrebno da se gomile predmeta konačno počnu rješavati. A trebalo bi i malo više političke volje.

Kamen spoticanja je tu Rusija, koja se konzekventno protivi reformi europskog suda. Predsjednik suda, međutim, postaje već nestrpljiv glede moskovskog bojkota, te ističe: “Mi ne možemo beskonačno dugo čekati da se potpiše temeljni protokol potreban za reformu. Stoga moramo unutar suda zajedno sa zemljama članicama pronaći odgovarajući put da skratimo procese i riješimo se beznadnih slučajeva. Samo tada ćemo se moći koncentrirati na one važne žalbe.”

Razlog zašto Rusija bojkotira reformu je jednostavan - nijedna od 47 zemalja članica ne sjedi toliko često na optuženičkoj klupi kao Rusija: 20 000 žalbi je samo u protekloj godini upućeno na račun Rusije. I uvijek su tema sporova ljudska prava u Čečeniji, te uvjeti u zatvorima, kao i korupcija i samovolja države. No, Costa na ovu brojku gleda prilično relativno, te navodi da se treba uzeti u obzir i činjenica da Rusija ima 140 miliona stanovnika, što je puno više nego druge europske države.

Situacija nije puno bolja ni kad su u pitanju zemlje poput Turske, Rumunjske, Bugarske ili Ukrajine. No, kako je evropski sud za ljudska prava pretrpan, broj žalbi pojedinih zemalja nije korektan pokazatelj političke situacije u tim zemljama. Tako se sud trenutno primjerice bavi turskim žalbama iz 90-ih godina. Sa sadašnjim tempom bi strasburški juristi trebali skoro pola stoljeća za rješavanje svih slučajeva koji su na čekanju.