Ekologija

Globalno zagrijavanje

Ako se u zemljama širom svijeta ne poduzmu mjere za smanjenje emisije plinova koji stvaraju efekat staklenika, u 21. stoljeću nas ne očekuje nimalo ružičast scenarij: temperatura će porasti od 1-3.5 °C zavisno od populacijskog i ekonomskog rasta; razina mora će se povećati za 15-90 cm zbog čega će oko 92 milijuna ljudi biti ugroženo poplavama; oborine će se smanjiti što će utjecati na smanjenje ljetine... Nije li navedeno dovoljno razloga kako bismo shvatili svu ozbiljnost problema koji prijeti našoj planeti?

Brojni su faktori koji doprinose zagađenju atmosfere - od industrijskih postrojenja do prijevoznih sredstava koja stvaraju izdovne gasove... Pojačano emitiranje gasova dovelo je do porasta temperature zemljine kore - fenomena danas poznatog kao globalno otopljenje.

Ljudski faktor se smatra jednim od najvećih krivaca za dinamiku atmosferskih promjena koje su danas glavna preokupacija naučnika. Samo u posljednjih 150-200 godina u atmosferi su se odigrale krupne promjene, zbog čega su se pojedine biljne i životinjske vrste teško uspjele adaptirati.

U vrijeme Industrijske revolucije, u XIX vijeku, kao glavni energent uvode se fosilna goriva čije sagorijevanje utječe na brže onečišćenje atmosfere.

Ubrzane klimatske promjene predstavljaju prijetnju za opstanak ljudskog roda. Od kraja XIX vijeka prosječna temperatura zemljine površine porasla je za 0.3-0.6 °C, a samo u posljednjih 40 godina ta vrijednost je porasla za 0.2-0.3 °C. Statistika pokazuje da su od 1860., od kada se počinju koristiti instrumenti za mjerenje atmosferskih vrijednosti, posljednjih nekoliko godina najtoplije. Godine 1995. vodeći svjetski stručnjaci oformili su IPCC (Međunarodni odbor za klimatske promjene). Prema njihovim predviđanjima u narednih 100 godina prosječna temperatura bi mogla porasti za 1.4 - 5.8 °C, što predstavlja bržu stopu rasta nego u posljednjih 10.000 godina.

Toplija klima će utjecati na količinu padavina, češće izazivati suše odnosno poplave, uzrokovati topljenje glečera i polarnih santi leda, a sve će rezultirati ubrzanim rastom razine mora. Povećanje toplote dovest će do povećanog isparenja površinskih voda, zrak će također imati veću moć ekspanzije što će povećati apsorpciju vlage. Ovo će utjecati na vodene resurse, šume, i druge prirodne eko-sisteme, a ponajviše na ljudsko zdravlje. Želimo li doživjeti ovakav scenario?

Povećani broj ciklona i uragana u posljednjih nekoliko godina pripisuje se upravo temperaturnim promjenama.

- Podijelimo sa drugima naša saznanja o klimatskim promjenama i zamolimo ih neka i sami učineisto;

- Zamijenimo obične žarulje fluorescentnima koje traju četiri puta duže, a troše četiri puta manje struje;

- Vozimo se biciklom ili idimo pješice do radnog mjesta, u trgovinu...

- Racionalizirajmo vožnju, birajmo najkraći put kako bismo reducirali potrošnju goriva i smanjili zagađivanje;

- Koristimo sredstva javnog prijevoza (Francuzi i Talijani imaju “Dan bez automobila”, ograničili su parking zone u gradu...);

- Gasimo rasvjetu kada nam nije potrebna, isključimo tv, ventilatore, klima-uređaje, kompjutere i druge elektro-aparate kada ih ne koristimo;

- U susjedstvu posadimo drveće i brinimo o njemu;

- Stvarajmo što manje kućnog otpada, jer smeće na odlagalištima emitira velike količine metana, a prilikom njegovog spaljivanja izdvaja se velika količina ugljičnog dioksida;

- Struja je glavni izvor energije u urbanim područjima. Svi aparati funkcioniraju pomoću električne energije koja se najčešće proizvodi u termoelektranama. Kako termoelektrane funkcioniraju uz pomoć fosilnih goriva, uglavnom ugljena, odgovorne su za emisiju velikih količina plinova koji stvaraju efekat staklenika;

- Sredstva za transport rade na benzin i naftu - goriva fosilnog porijekla;

- Čovjek proizvodi velike količine plastičnog otpada koji je sporo razgradiv i kao takav štetan po okoliš;

- U radu koristimo velike količine papira. Pomislimo li ikada koliko drveta dnevno potrošimo?

- Drvena građa se i dalje koristi za gradnju stambenih objekata, što znači daljnju eksploataciju šumskog potencijala;

- Rast populacije znači i veću potrebu za hranom. Kako je prostor obradivog tla ograničena i smanjuje se uslijed ekološke degradacije, uzgajaju se visokoprinosne podvrste kultura. Kako bi prinos bio veći potrebna je i veća količina umjetnog gnojiva. Veća količina umjetnog gnojiva podrazumijeva i veću emisiju dušičnog oksida kako sa zemlje koju vještački obogaćujemo tako i iz postrojenja u kojima se gnojivo proizvodi.