Deep Purple u Zetri

SARAJEVSKI HIGHWAY STAR

Deep Purple u Sarajevu? Uz puno dobre volje i nešto truda sarajevska Zetra postala je nadohvat ruke. Zagreb- Križevci - Ivanić-Grad - Slavonski Brod - Bosanski Brod - Derventa - Doboj - Zenica – Sarajevo. Pravi sarajevski highway do zvijezda, uvod u fenomenalnu veče teškog rocka legendarnih Britanaca!

Karata po 30 marki našlo se i na ulazu, iako je jaran ispred tražio 35, ulazilo se bez većih gužvi, a predgrupa No Rules iz Tuzle je završila taman oko 21 sat. Svjetla su se ponovo upalila uz uvodnu Pictures of Home, a barem petnaestak hiljada raznodobnih duša oduševljeno je pozdravilo rock-velikane.

Europskoj turneji Rapture of the Deep publika je u Sarajevu mogla nazdraviti tek bezalkoholnim pivom, sokovima i vodom, pa možda i u tome valja potražiti razloge s početka premirnoj publici. No, višeminutnim solom Well Dressed Guitar odlični Steve Morse je “zapalio” publiku provozavši je gitarskim vremeplovom kroz zlatne godine rocka.

Ian Gillan je, unatoč godinama i možda ponekad pretih, pokazao solidnu formu glasnica te uvjerljivost na npr.Strange Kind of Woman. Soldier of Fortune i Child in Time naravno nisu izvedene, prva jer nije Gillianova u originalu, a druga jer je neke pjesme bolje ne nagrizati zubom vremena.

Fenomenalni uvod u drugi, energičniji dio koncerta dao je Don Airey uz klavijature. Znalci kažu da se među njegovim improvizacijama mogla prepoznati i sevdalinka Snijeg pade na behar, na voće, no konačni sud treba prepustiti pažljivim slušateljima neke od mnogih amaterskih snimki učinjenih mobitelima.

Nanizale su se Perfect Strangers, Space Truckin’ i Highway Star, gdje je Morseovu gitaru susreo bas Rogera Glovera, karizmatičnog basista koji je i nakon bisa sarajevskoj raji podario solo. Sastav koji iduće godine navršava punih četrdeset svirao je nesmanjenom žestinom, pozitivno iznenađen disanjem publike.

Olimpijska Zetra ekstazu je doživjela na kultnoj Smoke on the Water, s hiljadama ruku u zraku, dok je rasvjeta naprosto pomahnitala, a publika više puta pjevala refren. Ian Paice je kroz čitav koncert, a posebno solažom na Hush pokazao da spada u sam svjetski vrh bubnjara, kojem godine nikako nisu smetnja vrhunskoj svirci.

Doživjeti sto minuta muzike iz svjetske lige najboljih, prolunjati sarajevskom subotnjom noći, udahnuti nedjeljno jutro na Baščaršiji, pojesti ćevape kod Želje, preći Miljacku kod Inat kuće... to je tek dio čarolije Sarajeva koju treba doživjeti. Fantastične, a ujedno i ranjive... i slijepac bi zaplakao.