Muslimanski agent CIA-e na zadatku u Bosni

Posebno povjerenstvo Europskog parlamenta protekle je sedmice usvojilo izvještaj o tajnim preletima aviona koje američka Središnja obavještajna agencija - CIA, koristila i za prijevoz pritvorenika osumnjičenih za terorizam. Uspjeli smo ući u trag jednom takvom letu, od baze Guantanamo na Kubi, do Tuzle u Bosni i Hercegovini. Uz to, pokušali smo rekonstruirati i misiju u BiH koju je CIA navodno povjerila jednom od putnika u tom avionu.

Mirnu novembarsku noć na najjužnijem otoku Azurskog arhipelaga, Santa Mariji, oko 3 sata iz ponoći prekinuo je prodoran zvuk....

Privatni avion spustio sa na omanji aerodrom koji obično služi kao mjesto za odmor i dopunu goriva na dugim letovima s jedne na drugu stranu Atlantika. Najbliža europska obala od Santa Marije je udaljena oko 1.500 km, a istočna obala Sjeverne Amerike oko 4.000 km.

Nakon jednosatnog zadržavanja i kratkog razgovora između osoblja aerodroma i posade aviona, mlaznjak tipa Gulfstream 4 koji može primiti dvadesetak putnika zarulao je uzletištem, digao se u zrak i ubrzo nestao u mraku iznad Atlantskog okeana.

Bio je 6. novembar 2003. godine.

U zapisnik o letu ostalo je upisano da avion stigao sa Kube, a kao njegovo krajnje odredište navedena je Tuzla, u Bosni i Hercegovini.

Nekoliko mjeseci kasnije, pomenuti avion, jedan od putnika i njegova misija u Bosni i Hercegovini, postali su predmetom više uporednih međunarodnih istraga.

Danas se zna da je avion s pomenutim oznakama N85VM, za potrebe američke Središnje obavještajne agencije (CIA), obavio više od 100 letova između baze Guantanamo na Kubi i destinacija, uglavnom u Europi.

Letjelica je registrirana na privatnu kompaniju Richmor Aviation, sa sjedištem u saveznoj državi New York, koja je do februara 2005. godine imala posebno odobrenje američke vojske (Civil Aircraft Landing Permit – CALP) za slijetanje u američke vojne baze širom svijeta. To je samo jedna od 30-ak kompanija koje su posuđivale ili iznajmljivale svoje avione za potrebe tajnih letova CIA-e.

Prvi takvi preleti kroz europski zračni prostor počeli su 11. januara 2002. godine, kaže za Radio Slobodna Europa zastupnica Europskog parlamenta Ana Maria Gomes, koja je posebno istraživala prelete preko njezine zemlje – Portugala, u čijem je sastavu i Azursko otočje s početka ove priče.

“U izvještaju istražnog povjerenstva Europskog parlamenta koji je usvojen prošle sedmice navodi se ukupno 1245 tajnih letova koje je preko europskih zemalja obavila CIA ili neka od kompanija kojima se CIA služi za tajne operacije. Vjerujemo da je jedan broj tih letova mogao biti korišten za prijevoz pritvorenika, a u nekoliko slučajeva to smo uspjeli i dokazati.”

Razlog zbog kojega je CIA za prijevoz nezakonito pritvorenih osoba osumnjičenih za terorizam koristila iznajmljene civilne avione je očit. Konvencija o međunarodnom civilnom zračnom prometu iz 2000. godine propisuje aviokompanijama i avionima u vlasništvu vlade, vojske ili policije da za svaki prelet neke zemlje ili spuštanje na njezin teritorij dobiju odobrenje tamošnjih vlasti ili da ih o tome barem izvijeste. Privatni, nekomercijalni avioni nemaju takvu obvezu.

Osim što otkriva dio prakse koju je u jednoj fazi takozvanog rata protiv terorizma pribjegavala CIA, ova priča ima i zanimljiv nastavak. Njezin je glavni junak jedan od putnika u pomenutom avionu koji kratko zastao na Azurima, a potom produžio za Bosnu.

Abdurahman Khadr, sin je jednog od najbližih prijatelja Osame bin Ladena, Ahmeda Saida Khadra. Kao 17-godišnjaka, Abdurahmana su krajem 2001. godine u Kabulu uhapsili pripadnici antitalibanskog Sjevernog saveza i predali ga Amerikancima. Držan je više mjeseci u zatvoru u bazi Baghram i zbog bliskih veza svoje obitelji s Al- Kai’dom, podvrgavan dugotrajnom ispitivanju. Kada je pristao surađivati, CIA ga je, kako tvrdi, otpremila u zatvor Camp XRay u bazi Guantanamo na Kubi. Tamo je smješten u ćelije s pritvorenicima o kojima se malo znalo jer nisu htjeli odgovarati na pitanja američkih istražitelja. Trebao je zadobiti njihovo povjerenje i izvući informacije koje je potom dostavljao Amerikancima.

Izostanak rezultata i nepodnošljivi uvjeti u zatvoru u Guantanamu, naveli su Abdurahmana Khadra da zatraži od djelatnika CIA-e da ga premjeste na neko drugo mjesto. Izbor je pao na Bosnu i Hercegovinu. Preostala mudžahedinska zajednica u toj zemlji i podrška što su je neki tamošnji radikalni krugovi pružali pokretu međunarodnog džihada za američke su obavještajce bili vrlo zanimljivi.

Abdurahman Khadr je trebao biti ubačen u te krugove kao doušnik CIA-e. No, prije toga je prošao kratku obuku za rad na terenu. U intervjuu kanadskoj državnoj televiziji CBC i američkoj javnoj televiziji PBS, Abdurahman tvrdi da je posebni instruktor CIA-e doputovao u Guantanamo samo da bi radio s njim.

“Taj instruktor je ranije živio u Maroku i Alžiru, govorio je arapski i volio je arapsku kulturu. Počeli smo od običnih stvari, najčešće od toga kako ostaviti poruku agentu koji je za mene zadužen. Ili kako provjeriti restoran ili mjesto gdje se trebam sastati s agentom. Kako otići unutra, pregledati tko sjedi za stolovima, gdje su ulazi i izlazi, gdje je toalet, pregledati ulice okolo, odrediti stol za kojim ćemo sjediti. Provjeriti kakvo će vrijeme biti u doba dana kada se trebam s nekim naći. Kako upoznati običaje u nekom mjestu - kako se ponašaju ljudi, da li se rukuju, da li su ljubazni ili su grubi, vole li se šaliti. Trebalo je doznati što je moguće više o mjestu u koje se ide. Nakon što se ostvari kontakt, za sljedeći susret treba izabrati novo mjesto.”

Tokom obuke u Guantanamu, djelatnici CIA-e svakodnevno su s Abdurahmanom uvježbavali pojedinosti priče koje se trebao čvrsto držati dok god je bio u Bosni.

“Izradili su mi krivotvoreni marokanski pasoš i rekli da senjime služim kada dođem u Bosnu. Rekli su mi da, kada se ubacim u kanal za slanje ljudi u Irak, koristim taj pasoš i da kažem kako sam ga prije dolaska u Bosnu kupio u Turskoj i platio za njega 200 dolara i kako ću ga koristiti za put u Irak”

I onda, 6. novembra 2003. godine, Abdurahman Khadr, u pratnji nekoliko službenika CIA-e napustio je zatvor u Guantanamu i ukrcao se u mali privatni avion.

“Kada sam pitao kakav je to avion, rekli su mi da je to Gulfstream 4. Unutra su bila četvorica ljudi iz osiguranja, jedan visoki dužnosnik CIA-e, jedan ofi cir i dvojica ili trojica pilota.”

Avion je poletio iz Guantanama, i s kraćim zaustavljanjem na Azurskom otoku Santa Maria, 7. novembra 2003. sletio je u Tuzlu.

No, to nije bilo i krajnje Abdurahmanovo odredište. CIA ga je dovela u Sarajevo i naložila da mu da se ubaci među vjernike koji posjećuju džamiju Kralj Fahd, u čiju je izgradnju Saudijska Arabija, po nekim izvorima uložila oko 9 miliona dolara, i za koju se vjerovalo da služi kao centar aktivnosti krugova koji podržavaju pokret međunarodnog džihada.

Instrukcije koje je Khadr dobio činile su se jednostavnim. “Upoznaj se s ljudima, sjedi s njima i promatraj ih. Procijeni koliko ljudi tamo radi i šta rade. Kupuju li ili prodaju oružje, vrbuju li ljude. Tražili su informacije, bilo kakve informacije o bilo čemu što se tamo događalo.”

CIA je Abdurahmanu Khadru osigurala luksuzan stan u Sarajevu. Dvojica agenata bosanskohercegovačke tajne službe bili su mu pri ruci. Dobio je 1.000 konvertibilnih maraka i s jednim od njih otišao u grad gdje je kupio novu odjeću, walkman i mobilni telefon.

Dužnosnici CIA-e tražili su od Abdurahmana da u džamiji Kralj Fahd uspostavi vezu s osobom za koju se vjerovalo da vrbuje sljedbenike za odlazak u irački rat. Zadatak je vrlo brzo bio obavljen.

“Zapisao sam njegovo ime i dao ga agentima CIA-e koji su me pohvalili i rekli kako sam uspostavio vrlo dobar kontakt. Bili su jako sretni zbog toga. Rekli su mi da se postupno približim tom čovjeku i da mu, nakon sedmicu ili dvije, kažem kako sam se predomislio i kako više ne želim ići natrag u Kanadu, nego kako hoću poći u Irak”.

Unatoč početnom uspjehu, Abdurahman je postajao sve svjesniji opasnosti koja mu prijeti u slučaju da krugovi u koje se ubacio u Sarajevu otkriju za koga radi.

“Ubili bi me! To mi je neprestano bilo na umu i rekao sam ljudima iz CIA-e: ‘Znate, plaćate me za ovo i mislite da mi dajete puno novca, ali morate također znati da postoji rizik da će me ubiti. Nemojte se zato ponašati kao da mi, time što me plaćate, činite neku veliku uslugu. Ja činim vama veliku uslugu radeći ovo. I da mi date milion dolara, kakva mi je korist od njih, ako sam mrtav’”.

Strahujući od vlastite smrti, Abdurahman je uskoro u Sarajevu doznao i za smrt svoga oca, Ahmeda Saida Khadra, koji je ubijen u napadu pakistanske vojske na jedno skrovište Al- Kai’de u toj zemlji.

Uz to, činilo se da bi “veza u džamiji Kralj Fahd” uskoro zbilja mogla odvesti Khadra Irak. To su mu jasno do znanja stavili i ljudi iz CIA-e.

“Zbilja su vjerovali da bih zbog njih to učinio. Kasnije, kada su me upozoravali kako ću u Iraku biti ubačen u pravu borbu, kako ću se naći usred sukoba, učinilo mi se da je došlo pravo vrijeme da sve ovo prekinem.”

Rizik je postao prevelik. Krajem novembra, Abdurahman Khadr izvjestio je službenike CIA-e u Sarajevu da više ne želi za njih raditi. Služba ga je uputila u ambasadu Kanade čiji je bio državljanin i već 30. novembra bio je na putu za matičnu zemlju.

Tokom istrage tajnih letova CIA-e iznad Europe, Abdurahmanov iskaz je provjerila i članica Europskog parlamenta Ana Maria Gomes.

“Razgovarala sam s Abdurahmanom Khadrom u Kanadi, uz prisustvo njegovog odvjetnika. O tome je sastavljen zapisnik koji smo potpisali. Ponovio mi je sve što je ranije izjavio u intervjuima za medije. Portugalske vlasti su potvrdile njegovu navode o avionu koji se, u navedeno vrijeme 7. novembra 2003. godine, spustio na aerodrom Santa Ana na Azurima. Na trupu aviona bio je ispisana oznaka N85VM. To je broj koji se navodi i u dokumentu koji su mi dostavile portugalske vlasti.”

Kanadska televizija CBC i američka PBS za koje je govorio u ekskluzivnim intervjuima, podvrgli su Abdurahmana Khadra poligrafu, odnosno detektoru laži i utvrdili da ni u jednom od ključnih dijelova svog iskaza nije lagao. CIA nikada nije potvrdila niti opovrgla da je za nju radio, a njegovu životnu priču uskoro bismo mogli gledati u kinima. Khadr je, naime, 2005. godine potpisao nekoliko stotina hiljada dolara vrijedan ugovor s hollywoodskim studijem Paramount Pictures, a scenarij za fi lm navodno piše Kier Pearson, koji se proslavio kao scenarist fi lma Hotel Rwanda.

CIA više ne koristi avione kompanije Richmor Aviation, a sudeći prema službenoj ponudi, pomenuti Gulfstream 4 koji je napravio više od 100 letova između Guantanama i Europe danas se može iznajmiti za 5,365 dolara po satu.