ZAR I TI, SINE BRUTE?

Piše: Miloš Milivojević, ARX International

Ne mogavši dalje trpjeti minoriziranje Senata i sve veću koncentraciju vlasti u rukama jednog čovjeka, grupa rimskih senatora je 15. marta 44.-te god. prije Krista odlučila dokrajčiti “najvećeg Rimljanina”, imperatora Gaja Julija Cezara. Iako uboden noževima 23 puta, kažu da je Cezar pružao otpor sve dok nije vidio da je među urotnicima i njegov najbolji prijatelj i miljenik Marko Junije Brut. Tada je samo rezignirano rekao; “Tu quoque, Brute, fi li mi“? iliti “Zar i ti, sine Brute”? Istina, Cezar je rekao na grčkom “Kai su teknon?”, ali kako god to bio rekao, naravoučenije je isto: ništa ne boli kao (podli) udarac bližnjega svoga.

Nedavno svjedočenje zaštićenoga svjedoka Dejana Milenkovića – Bagzija na suđenju o ubojstvu srbijanskog premijera Zorana Đinđića je otkrilo i jedan detalj koji je privukao pažnju svih koji imaju veze s estradom. Naime, ovaj nekadašnji pripadnik surčinskoga, pa prebjeg u zemunski klan, tvrdi da je najpopularnija balkanska folk zvijezda Ceca Ražnatović kriminalcima “tipovala” vlasnika TV Pink Željka Mitrovića. Cecina veza s kriminalnim miljeom ne bi sama po sebi bila čudna (jer znamo za koga je bila udata), da u ovom slučaju nije izdala svoga kuma! Pouzdani izvori tvrde da je Mitrović odmah saznao za tu informaciju, te angažiranjem obezbjeđenja spriječio vlastitu otmicu i ucjene. No, tek je nedavno Bagzijevo svjedočenje potvrdilo njegove sumnje i stavilo tačku na „i“ njihovom prijateljstvu i kumstvu. Mitrović je istoga trena izdao zabranu Cecinog pojavljivanja na TV Pink. Razumljivo, Ceca tvrdi da s cijelim slučajem nema nikakve veze. No, ima li vatre gdje se pojavio dim? Ko će izići kao pobjednik iz ovoga sukoba? S obzirom da je Mitrović uspješno “plivao” u svim sistemima, te je čak postao parlamentarni zastupnik ispred zloglasnog JUL-a (što je pravdao time da je bolje da se on lično žrtvuje nego ‘Pink’) i stvorio pravu medijsku imperiju kojoj se ne vidi kraj, a Cecina karijera nakon nedobijanja američke vize, te fi jaska na koncertima u Sofi ji, Innsbrucku, itd. ide laganom nizbrdicom, čini se da je ona ta koja će izvući “deblji kraj”.

Velikan bosanskohercegovačke folk muzike, Halid Bešlić se u zadnjih nekoliko dana našao u poprištu dviju priča. Prvo je kao bomba odjeknula vijest da se njegov još neobjavljeni i nezavršeni album već može naći na nekim internet stranicama za “download”. Zaprepaštenom i očajnom Halidu nije preostalo ništa drugo već da ponovo krene u mukotrpni rad i zadrži samo tri od planiranih devet pjesama. Ko je to mogao uraditi? Logično, niko drugi do neko iz njegovog kruga bliskih suradnika i prijatelja. Očito, i Halid ima svoga Bruta.

Druga mu se neugodnost događa ovih dana, nakon objavljivanja dogovora za spektakularnu američko-kanadsku turneju pod nazivom H3O. Mladi i ambiciozni poduzetnik iz Atlante, Džemil Mustić je zajedno s Halidovim spiritus movens-om Osmanom Džihom došao na ideju da organizira sjevernoameričku turneju trojice velikih estradnih H bosanskohercegovačke (i šire!) muzičke scene: Halida Bešlića, Harisa Džinovića i Hajrudina Varešanovića, poznatijeg kao vođu grupe Hari Mata Hari. Svako dobronamjeran i normalan može samo zapljeskati i radovati se realizaciji ovakve ideje. Publika u dijaspori također zaslužuje prisustvovati pravim, velikim koncertima, a ne samo tezgama naših estradnih zvijezda. Uz par časnih izuzetaka i nekoliko koncerata u respektabilnim prostorima (zadnja turneja “dugmićevih vokala” Bebeka, Alena i Tife, poneki nastup Čolića, Merlina, Balaševića, Zabranjenog pušenja, Bajage, te Šerbedžije i Montena), sve ostalo su defi nitivno nastupi siromašnih scensko-muzičkih kvaliteta u neadekvatnim i malim prostorima, koji ponekad djeluju groteskno i otužno. No, sve ovo su bili preslabašni argumenti za sitne dušice i samozvane “menadžere” (ti i takvi likovi već su opisani u jednoj od prethodnih kolumni), koji ostadoše bez svoga “plijena” i sigurne zarade. Oni koji su Halida, Harisa i Harija organizirali po kojekakvim ćevaparama, smještali po dvosjedima svojih dnevnih soba ili po Motel-ima 6 (eventualno u Super 8 motelu, ali ako se baš dobro prođe ili ako im je rođendan), digoše gadnu frku, čak prijeteći svima, od organizatora do izvođača. Doduše, te njihove “prijetnje” su jadne i slabašne kao i uvijek dosada i običan pucanj u prazno. Optužuju da se uzima “njihove pjevače”, da su oni prijašnje turneje radili samo iz ljubavi prema Halidu, Harisu i Hariju, te slične nebuloze. Sačuvaj nas Bože bolesti i menadžerskog rada iz ljubavi! Sujeta im je toliko povrijeđena da ne žele uzeti dio kolača i biti dio tima koji će odraditi koncerte u svojim gradovima, već hoće “sve ili ništa”. Ne vide oni tu veliku sliku, ne vide dobrobit za publiku i za izvođače, koji su konačno dobili šansu zaraditi veliki novac.

Na stranu to što nikada nisu ulazili u rizik i što su od tih pjevača itekako profi tirali proteklih godina, za svoju sitnu korist i zadovoljenje ega bi bili spremni “minirati” ovu spektakularnu turneju. Trojica H je sve te organizatore smatrala prijateljima, znajući koliko su im pomogli i dobra učinili, računajući na podršku i razumijevanje. No, nakon svega im preostaje samo cezarovsko pitanje iz naslova.