Vraća li se Bogić Bogićević?

Ruža, partijski simbol, vene i latice joj opadaju čim je dotakne Zlatko Lagumdžija, prvi baštovan Socijaldemokratske partije BiH. Stari socijaldemokrati zapanjeni su načinom rukovođenja svog taštog i oholog šefa – tiho prozvanog malim Slobom i nasljednikom Staljina

Razgovarao i pisao: Milan PEKIĆ

Što vrijeme više odmiče, od bosanskohercegovačkih izbora održanih prije četiri i po mjeseca, i, u potpunosti još neizvršene implementacije izbornih rezultata, sve je očitije da je Socijaldemokratska partija BiH (SDP), a to je ona što je pod vodstvom Zlatka Lagumdžije, glasna u Federaciji, a sićušna u Republici srpskoj, entitetu gdje su se ljevičari pod vodstvom Milorada Dodika svrstali nacionalno, mnogostruka je gubitnica. Ne samo u bilanci osvojenih glasova. Posljednja događanja u SDPu, pogotovo uz prisjećanje da je u proteklih pet godina bilo više izljeva ljutnje članstva, pa i manje ili više uspješnih pokušaja odcjepljenja s formiranjem novih, istina nejakih crveno obojenih partija, upozoravaju na poteze i odluke prvog čovjeka stranke -svojevremeno, kao ministar, državotvorno nije uspio – šta ga je sve ometalo druga je stvar, ali je činjenica da mu svaki poraz teško pada i otvara nove komplekse.

O današnjem SDP-u, ogroman dio javnosti nema dobro mišljenje, a s velikim uvažavanjem, od svih članova u vrhu stranke, govori se, uglavnom i samo o Željku Komšiću, novom članu državnog Predsjedništva. K tome, čini se da je malo ko od promatrača socijaldemokratskih kretanja izvan Bosne i Hercegovine, primijetio da na sceni, već nekoliko godina nema ni Bogića Bogićevića! A i on je jedna od „žrtava“ Zlatka Lagumdžije! Vodji se, na pretprošlim državnim, ali i unutarstranačkim izborima učinilo da je Bogić, inače izuzetno popularan u federalnom dijelu BiH, opasan takmac za lidersku poziciju. Iako se čovjek nije ni kandidirao. Ponuđeno mu jeste, ali ga je, jednostavno, upravo Lagumdžija, stavio na listu tako nisko rangirao da ga je praktično – politički (s) maknuo! Kao potencijalni kandidat nije mogao proći pustom matematikom jer je i i pretpostavljena izborna pobjeda stranke onemogućavala Bogićevićev ulazak u državni parlament. Bogićević, inače Lagumdžijin vjenčani kum, tiho se povukao. Takav je čovjek – ostao je član SDP-a, ali je otišao iz politike.

A o Lagumdžiji, iz dana u dan, stižu sve ružnije riječi. Bahatost, obojena Staljinovim ili Miloševićem šarmom spada u najblaže!

Uglavnom, poslije sjednice Glavnog odbora SDP-a, održane potkraj januara, a zahvaljujući svojim metodama diskvalifi kacije neistomišljenika, Lagumdžija će, u stranci imati sve manje pristalica. Na čelu je jednu deceniju, a sad je bukvalno otjerao ljude koji imaju kontinuitet crvenog članstva duži od trideset godina. Sve zbog toga što ga kritiziraju ili se s njim ne slažu! Bivši potpredsjednik Grahovac izbrisan je iz evidencije, a ima upravo spomenute godine članstva, Ženji Ljubuškiću je, prijeteći prstom, kazao da pazi kome daje izjave aludirajući na neke benigna anketna pitanja „Dnevnog avaza“ , Nijaz Skenderagić izbačen je sa sjednice jer je, dobivši riječ, prigovorio zbog takvih metoda, a Selim Bešlagić, nekadašnji tuzlanski gradonačelnik i ratni komandant, u općinskoj organizaciji SDP-a Tuzla proglašen je personom non grata jer je izgovorio da se s Lagumdžijom u mnogim stvarima ne slaže i, posebno zbog toga što je problematizirao Lagumdžijin stav da više ne daje podršku, inače u SDP-u podržanim, ustavnim promjenama u BiH.

Bura je počela nakon što su se brojni članovi glavnog odbora izjasnili protiv već spomenutih „brisovnica“ tražeći Lagumdžijino obrazloženje. Prvo je negirao svoje poteze, a kad su mu podastrti dokumenti, bijesan, počeo je s prijetnjama. Mnogi su napustili sjednicu najavljujući ostavke. Ispalo je da onaj ko pita biva optužen za djelovanje protiv partije.

Tako je poslije žestoke rasprave o izbornom neuspjehu, ali i već spomenutog izbacivanja, Nijaz Skenderagić je, napuštajući salu, ljutito uzviknuo da ga Lagumdžija tretira “na isti način i uz isto obrazloženje kako ga je, svojevremeno, napao i iz državnog partijskog vrha eliminirao Slobodan Milošević!”.

Predsjedništvo SDP-a formiralo je čak tri radne grupe čiji je cilj da pripreme strategiju sistemskog odgovora protiv onih koji napadaju SDP ili njenog predsjednika! Jedna od njih zadužena je i za medije – njeni članovi će odlučivati ko od novinara može, a ko ne, pratiti rad SDP BiH!

No, stvari i događanja imaju i svoj dalji razvoj. U centrali SDP-a ubrzano se radi na pripremi Lagumdžijinog izvještajnog kongresa. Zakazan je za prvu dekadu marta, ali se pronose glasovi kako je moguće da ga delegati izvrnu naglavce i pretvore u izborni, odnosno na osnovu statutarnih odredbi mogu donijeti odluku o preispitivanju povjerenja rukovodstvu. Ničim izazvan, ali očito ozbiljno oprezan Lagumdžija se odlučio za cijeli niz podzemnih poteza. Izmedju ostalog, zaista od kuma ničim izazvan, dirnuo je i u trenutnu „anonimnost“ Bogića Bogićevića pa je u prijateljske medije plasirao niz optužbi o pripremi prevrata.

Izgleda da je Bogićeviću prekipjelo. Odlučio se na ono što je dugo odbijao – razgovarati s novinarima. Pristao je, kaže, kad mu je prezentiran sadržaj nekoliko brojeva „Europa Magazina”, na razgovor sa našim novinarom jer je važno da i dijaspora vidi i sazna šta se događa. U ovom trenutku, nenamjerni, dobronamjerni, ali i natjerani na oponiranje šefu stranke opocizionari objašnjavaju šta ih muči: Izborni poraz nastao na nedjelovanju partije u bazi i širokim narodnim masama, donedavno nevjerovatni zaokret pa koaliranje s nacionalnim strankama što je, koliko do jučer , bilo programom zabranjeno i Zlatko – sam. Svojom slavodobitnošću, neskromnošću, grupiranjem čankolizaca, čestim primitivnim istupima i, posebno nepružanjem dokaza, recimo Miloradu Dodiku, da je SDP zaista multietnička stranka. Upiru prstom: Eno Bogića!

A šta kaže Bogićević?

------------------------------------------------------------------------------------

Intervju: Bogić Bogićević, političar

Bave se mojom ličnošću, ali ako baza hoće – dolazim

Ovaj tihi, skromni čovjek rijetko je spreman za razgovor s novinarima, ali kad je važno – šuti. Zar nije zapamćen po odlučnom, jasnom i gromko odjekujućem NE silniku Miloševiću. Odavno ga nije bilo u javnosti, a sad je spreman na svaki pošten razgovor. Očito postoje razlozi. Krupni, zasigurno. A da je to tačno dokazuju i naredni redovi – vraća se iz političke mirovine jer nekome smeta. Pa evo...

Ovih dana “Slobodna Bosna” je napisala da se Zlatko Lagumdžija, godinama dvoumi da li i kako da Vas odstrani iz SDP-a, a Vi ste, čini se, napustili politiku i niste angažirani u SDP-u BiH?

Pročitao sam taj tekst i saznao da se Zlatko Lagumdžija već godinama koleba kako da ukloni Bogića Bogićevića. Upitah se - zašto godinama? Danas možete ukloniti čovjeka iz života za nekoliko minuta, a za uklanjanje jednog običnog člana političke partije treba vam još manje vremena. A politiku nisam napustio. Prije bi se moglo reći daje ona napustila mene. Zapravo, iz nje sam istisnut i tu je, valjda opasnost kojom, kao, zračim. Svojevremeno, kao poslanik, u skupštinskim mandatima, bio sam predstavnik SDPa, odnosno kandidovan sam na listama ove stranke. Na izborima 1996. i 2002. godine također sam ponudio političke usluge bosanskohercegovačkim biračima, na listi SDP-a, ali oni to nisu prihvatili. Na posljednjim izborima ponuđena mi je pozicija na listi SDP-a za koju sam ocijenio da ne može proći u Parlament BiH, što se ispostavilo tačno, Nije istina da mi je ponuđeno da biram što hoću, kako je iz SDP-a saopštenjem obaviještena javnost u BiH. Kad je tako bilo sad, poslije mnogih uklonjenih iz SDP-a, dolazi napad koji ne mogu drugačije tumačiti nego da sam, eto, i ja došao na red. Zašto je tako, odgovorit će skoro vrijeme. U SDP-u sam iz ubjeđenja, a ne iz interesa, vjerujem u ideju socijaldemokratije kao najbolje za opstanak i prosperitet BiH.

Domaća javnost je Vaše povlačenje iz rukovodstva SDP-a BiH razumjela kao posljedicu odustajanja od kandidature za predsjednika SDP-a. S druge strane nestali su i drugi eventualno potencijalni kandidati?

U radu SDP-a ja sam se pasivizirao sopstvenom odlukom, premda je ona - kad se dublje sagleda - zapravo iznuđena atmosferom koja je stvorena u dijelu te stranke. Na posljednjem kongresu SDP-a odustao sam od kandidature za predsjednika, a bila je predložena iz partijske baze, odnosno od članstva, jer nisam želio biti dijelom utakmice unaprijed poznatog rezultata. Zlatko Lagumdžija je bio zainteresovan i poduzeo je korake koji su ga favorizovali. Nakon trideset godina bavljenja politikom nisam želio tako pred svršeni čin. I povukao sam se. A da nisam, sigurno bih bio na drugi način “pasiviziran”. To je već viđeno.

SDP sada gubi i članove Glavnog odbora, angažirane aktiviste, nekadašnje visoke dužnosnike?

Nažalost, mnogi ljudi više nisu SDP BiH. Spisak je podugačak - Nijaz Duraković, nekadašnji predsjednik, Sead Avdić, Gradimir Gojer, Ivo Komšić, Ljubiša Marković, Miro Lazović, koji je bio generalni sekretar, Zlatko Dukić, Muazem Gerin, Mustafa Resić, Sejfudin Tokić, predsjednik Glavnog odbora, Nermin Pećanac, Darko Ružić, Adnan Korić... Gdje je Boro Bjelobrk, Šarganović iz Bihaća? Sada se pominju Mladen Grahovac, Ženja Ljubuškić, Nijaz Skenderagić... Bez obzira na sve razlike niko od ovih ljudi nije otišao zato što se ne slaže sa programom SDP-a BiH niti zato što želi rušiti ovu državu. Odgovor je, dakle, jasan.

SDP je loše prošao na prošlim izborima. Zašto je to tako i ima li tu krivice šefa stranke?

- Generalno, ljudi su prezasićeni izborima, presudili su onako kako se pokazalo. U političkoj ponudi odabrali su ono što im se učinilo najprimamljivije i najuvjerljivije. Ako ponuda i dalje bude ovakva kakva je sada, slični će biti i naredni - opet će vlast dobiti neznalice i nesposobni da upotrijebe vlast za napredak i stabilizaciju društva. Nijedna od sadašnjih stranačkih opcija nije na visini zadatka. Zemlji trebaju druge opcije, drugačije politike i drugačiji ljudi. Oni mogu doći i kroz postojeće stranke, njihovom idejnom i kadrovskom rekonstrukcijom, ali i kroz potpuno nove partijske projekte za potrebe građana. Drugo, SDP se već godinama bavi sam sobom i svojim unutrašnjim problemima. Umjesto fronta i borbe protiv političkih protivnika, inače loših kreatora budućnosti države, pri čemu je nacionalno još dominantno i diktira procese, SDP se našao u situaciji da mnogi ljudi iz te stranke odlaze. A po tim ljudima, Nijazu Durakoviću, Ivi Komšiću, Miri Lazoviću, Nerminu Pećancu, Ljubiši Markoviću i mnogim drugima, SDP je bio prepoznatljiv. To hoće nešto reći, ali i to da se ne radi o ljudima koji su završavali u Hagu, rušili ovu zemlju ili programski razišli sa SDP-om. Nisu zagovarali ni treće entitete ni referendume o otcjepljenju od BiH. Vidimo i kako SDP praviti partnerstvo i koalicije sa nacionalnim strankama bez odobrenja kongresa! Odstupilo se od izbornog programa. Lagumdžija svakako nosi odgovornost kao prvi čovjek stranke, ali odgovornost nije jedino njegova. Ne može se amnestirati rukovodstvo stranke, mada ni među njima nisu svi isti. Ovako, protiv kritičara takvog stanja organizuju se kaznene ekspedicije i fabrikuju se afere za njihovu diskvalifi kaciju i eliminaciju, moralnu i svaku drugu.

Lični interesi nikad nisu bili moja motivacija za bavljenje politikom, pa su mi stranački obračuni uvijek bili nešto strano. Borba mišljenja -da, takmičenje političkih koncepcija – da. Ovako sve se na bitku za unutarstranačku vlast. Od stranačke politike postala je važnija unutarstranačka pozicija, od principa postali su važniji karijeristički planovi. Oni su, malo pomalo, stranačko članstvo - kakvo se inače samo poželjeti može - doveli u poziciju da bude pokriće ljudima prevelikih ambicija, koji od sebe ne vide više nikoga, a kamoli državu i narod kojim je potreban politički kompas za izlazak iz jedne od najvećih kriza u historiji BiH. Članstvo je, naravno, spoznalo šta se dešava. Programski izborni ciljevi, usvojeni na najvišim organima stranke se ne ostvaruju. Izbori su to najbolje pokazali. Stranka daje sve slabije odgovore na društvene izazove, i socijaldemokratska politička opcija gubi pobornike, ali i teško sticani ugled. Tako ne ide!

Očito pratite zbivanja u SDP-u?

Nažalost, mnogo toga posljednjih godina se promijenilo. SDP je u krizi, ali - što je najgore - iz stranačkog vrha ne dopušta se da se ta riječ uopšte izriče, kao da je sve u najboljem redu. A nije. Nažalost, vrh SDP-a ne osjeća potrebu za samokritikom i za otvorenim polaganjem računa svom članstvu. Posljedica toga je, kao i u mom slučaju, pasiviziranje, Stoga sam ja samo jedan od mnogih članova SDP-a koji smatraju da su stranci potrebne ozbiljne promjene u njenom vodstvu, osvježenja i inovacije koje bi obezbijedile novi zamah ovoj političkoj opciji.

Kako Vaša okolina reagira na napade usmjere ka Vama?

Ako je suditi po znanim mi reakcijama, stvarno ne znam kome je ovim isfabrikovanim lažima nanesena veća šteta, meni ili njihovim autorima i naručiocima. Već četiri godine radim u konsalting fi rmi i ne ide mi loše, nadam se da će se posao proširiti. Sada, kada sam mislio da sam izvan politike, ja sam u nju ponovo vraćen. Kada sam mislio da poslije svega živim od privatnog rada, bez članstva u raznim nadzornim i upravnim odborima, bez saradnje sa državnim preduzećima, bez dionica i privatizacija, desio se ovaj udar. Očito, u SDP-u sam i ja, došao na red. Samo, preživio sam i mnogo opasnije optužbe i hajke. Recimo Miloševićeve i Karadžićeve medijske, vojne i civilne mašinerije, kada su oni bili najmoćniji - osudile su me na smrt, iskopali grob, proglasili me izdajnikom i odgovornim za sve ratove, nepoželjnim na “srpskoj zemlji” do kraja života... Ni tada se nisam plašio. Da jesam, da sam odobravao ono što su činile političko-nacionalističke siledžije i zločinci, počinio bih moralno samoubistvo, izdao bih sebe. A, znano je, nisam!

Kako gledate na današnju BiH?

Činjenica je da je u posljednjih desetak godina mnogo učinjeno, ali su potrebe građana znatno veće. Ovim što danas imamo ni izdaleka ne možemo biti zadovoljni. Ove političke snage nas, malo-malo, vraćaju na početak: čak i na pitanje mogućnosti opstanka ove države. Za to vrijeme zalihe se tanje, socijalne tenzije rastu, ljudima je ugrožen i goli opstanak... Oni traže uvjerljiv odgovor: i nacionalni i socijalni, ali ga ne dobijaju. Očito je da na sceni nemamo političke aktere koji su u stanju da te odgovore daju, da i ljudima i državi otvore jasnu perspektivu. Ne vidim, nažalost, mogućnost da se u kraćem roku nešto na tom planu promijeni i poboljša. Gdje je u akciji , u prvim redovima borbe, u bazi, među običnim ljudima SDP? Nigdje! Mislim da bi podesnije bilo pitanje: ko može ovu krizu dovesti do rješenja? Uvjeren sam, naime, da je rješenje poznato. Ono je samo u jedinstvenoj, građanski koncipiranoj, nacionalno tolerantnoj, ravnopravnoj i evropski tržišno orijentiranoj zemlji. Snagu treba smoći, a pravom akcijom se to može

SDP je pred kongresom. Hoće li, s obzirom da je najavljen kao „programski“ ipak doći do postavljanja pitanja odgovornosti aktuelnog predsjednika SDP-a i izbora nekog novog čelnika. Razmišljate li o povratku u politiku i da li biste prihvatili kandidaturu?

Izgleda da se iz politike, ako ste u njoj prisutni tri decenije, nikad i ne može izaći. Samo je pitanje koliko ste u kom trenutku u njoj angažovani i koje je prirode vaš angažman. Nikad svoje bavljenje politikom nisam zamišljao kao rad i sjedenje na visokim pozicijama. Na funkcijama treba biti kad se na njih može kvalitetno i zrelo odgovoriti. Ponekad sami i ne možete odlučivati da li ćete se baviti politikom. Ona se bavi vama, kao što su se neki njeni akteri ovih dana pokušala surovo poigrati s mojom ličnošću. Politika me vratila politici i, zapravo, pokazala da sam u njoj bio i u vrijeme za koje se meni i javnosti činilo da me u politici nema. Sto valja reći, kad me pitate za ovaj SDP da ne znam šta ko misli. Znam da je kongres izvještajni, a ja nisam član Glavnog odbora. Znam da će biti ocjena izbornih rezultata i ono što je važno, ja želim da o svemu, prije svega, odlučuju članstvo i organizacija SDP-a. Hipotetički, ne mogu pretpostaviti šta će se događati na kongresu, jer nikad, ali apsolutno nikada, ni u kakvim nečasnim radnjama u tom smislu nisam učestvovao. Do mene do sada nisu doprli prijedlozi da me neka organizacija sa terena predlaže, ali ako ih bude razmislit ću. U svakom slučaju, mogućnost prihvatanja kandidature ne isključujem.