I pored svega, pa i zakletvi, u BiH svako sanja svoj san i, očito, doživljava ga kao stvarnost

Glavobolje u zemlji problema

Za Europa Magazine iz Sarajeva piše: Milan Pekić

Počelo je, naravno, čestitkama. Prosječni Bosanci i Hercegovci, a s njima i oni, malobrojni, sa skale iznad i, prebrojni, čiji život obilježavaju teški minusi na socijalnoj tablici države, kao da nisu imali vremena za zbilju, pa su na Silvestrovo i u novogodišnjoj noći podlegli strastima rastrošnosti i prekomjernosti veselja. A prvo jutro Nove namreškalo je čela i mnoge ruke su posegnule za već bajatim, jučerašnjim novinama. I susreli se s tri različite novogodišnje čestitke,a adresirane upravo njima – Bosancima i Hercegovcima. Bile su preozbiljne za razbijanje leda u srcu i depresivnog, dlakavog klupka u želucu.

Mir po Miroslavu…

- Vjerujem da 2008. može biti godina u kojoj ćete uživati plodove integriranja u zajednicu europskih država, - poručio je u novogodišnjoj čestitki Miroslav Lajčak, visoki predstavnik međunarodne zajednice i specijalni predstavnik Europske unije (EU), - jer BiH ulazi u 2008. s izvjesnom perspektivom. Prošle godine u ovo doba nije se moglo mnogo toga naslutiti, a uistinu, obilježena je teškom atmosferom i pokušajima odgađanja bitnih stvari. Suočavanje s temeljnim problemima ove zemlje nije bilo nimalo ugodno. Ponajmanje nije bilo lijepo vidjeti građane u panici, s razlogom suočene s pitanjem - zar su moguća neka gora od ovako loših vremena? No, kako je zdrav razum prevagnuo, mogli smo ukloniti prepreke koje su godinama usporavale razvojni put ove zemlje i prioritet u 2008. je potpisivanje Sporazuma i dalje napredovanje ka Europskoj uniji. Moramo zasukati rukave, ispuniti obećano pa, kreativno i hladnokrvno, sve pretočiti u realnost. Oni koji su vam obećali dijalog mogu, u 2008, obećanje i ostvariti, a ja im za pomoć stojim na raspolaganju. Od vas, dragi građani, očekujem da izvršite presuđujući pritisak kada su u pitanju ključni pomaci i želim vam sretnu i uspješnu Novu godinu.

Lijepo, ali i žestoko obvezujuće.

… želje po Željku…

Novogodišnja čestitka Željka Komšića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, bila je protkana osvrtima na događanja iz 2007. sa željom da se ne ponove! Naravno, Komšić je specificirao i ono što je bilo lijepo, očekivano i poželjno i što je donijelo zadovoljstvo, ali nije mogao neopteretiti čestitku i onim što bi, što prije, kad se već desilo, valjalo zaboraviti.

- Ta godina ni izdaleka nije bila onakva kakvu bih nekome poželio. Istina je, ima pozitivnih pomaka, ima primjera koji ohrabruju, ali, u cjelini gledano, nije učinjeno dovoljno, nije urađeno ono što se moralo uraditi... Parafiran je željeni sporazum – pravo tek predstoji.

I, državno, veliko je to! Ostalo?

Komšić je specificirao, ovdje bez citiranja, jer je predugo, da su ljudi ove zemlje bili svjedoci velikog broja, nažalost, vještački izazvanih nepotrebnih političkih kriza i napetosti, bespotrebno propuštenih prilika da se uradi više i bolje. Vrlo malo se uradilo na rješavanju problema nezaposlenosti, socijalne sigurnosti, kao i alarmantno rastućeg i ponižavajućeg siromaštva građana. Prijeti siromaštvo, a to ova zemlja ne zaslužuje.

- Imamo i mladosti i znanja i iskustva i sposobnosti i potencijala. Ne zna se što s tim potencijalom! Možda možemo, ali ne znamo, pa moramo saznati. I ono što želimo, te kuda i kako hoćemo. Moramo nastojati...- neohrabrujuće će Komšić, da bi nastavio:

- Želja mi je da svi mi u 2008. živimo i bolje i dostojanstvenije i zato se nadam se da će nam donijeti više sreće i uspjeha.

I onda je izgovorio uobičajenu čestitku ne dodajući: Bog da! A kako stvari stoje, trebao je i tako reći, jer sve je, SAMO, u rukama svevišnjeg...

Došlo je dotle da tako misle ponajviše atesti.

… i miline po Miloradu

Milorad Dodik, predsjednik Vlade Republike Srpske, smatra da će 2008. biti godina prekretnice u ekonomiji, te da će svaki građanin osjeti dobrobit iz iskoraka u novi pravac. Rekao je i šta je temelj ovakvom mišljenju: Republika Srpska na računima ima 800 miliona razvojnih eura i radit će na izgradnji putova, škola, te rekonstrukciji zdravstvenog sektora, poboljšanju stanja u privredi... Šanse njegovog entiteta su porasle i dobra su osnova za budući razvoj. Bit će to godina transformacije položaja Republike Srpske, u odnosu na protekle godine kada su stalno oduzimane njene nadležnosti.

Ostalo?

Reče da BiH očekuju ustavne promjene, a stav Republike Srpske je jasan - ustavne promjene da, ali nedirnuta Srpska u teritorijalnom i funkcionalnom smislu. Definiran je stav i Srpska je jasno rekla da želi biti partner zvonkog glasa. Ključ za rješenja bosanskohercegovačkog stanja, a za sreću sva tri naroda, leži u federalnom ustrojstvu zemlje, odnosno u stvaranju hrvatske federalne jedinice - unutar Federacije BiH:

- Podržat ćemo nastojanja da se u ustavnim reformama dođe do trećeg entiteta, federalne jedinice ili republike u kojoj će Hrvati biti većina, ali uz uvjet da postoji recipročnost prema Republici Srpskoj. To će olakšati sve buduće razgovore, jer se radi o jasnoj poziciji. Što se tiče mogućnosti donošenja ustavnih reformi u ovoj godini, to još zavisi od određenih sudionika i okolnosti, ali je sigurno da će razgovori po ovom pitanju biti intenzivni. Želimo da Hrvati imaju svoju većinsku jedinicu, ali bez diranja teritorija Republike Srpske, dok bi ostatak Federacije trebao biti treća federalna jedinica u kojoj Bošnjaci trebaju imati većinu. To je ključ funkcioniranja složene zajednice kao što je BiH.

Migrene

U zemlji problema, dakle i svakako u Bosni i Hercegovini, uvijek nekog i zbog nečeg boli glava. Razloga ima uvijek, samo je upitno radi li se o državnoj ili entitetskoj glavobolji. Tako je, glavobolno, počela i Nova, 2008. godina. Iako bi dobrom znalcu predratne Bosne i Hercegovine, koji je nakon decenije i više, ovog januara, ponovno došao u „zemlju izgubljenosti“ moglo izgledati kako se ništa ne mijenja u odnosu na ono što je u međuvremenu pročitao o čemeru ljudi bez lica i osmijeha i kako se ne dešava ništa naročito, ovdašnji „šlagirani“, „komirani“ i apatični ljudi znaju da nisu važni, ali o boljitku, ne njihovom nego svom, brine elita. I da sve kuha, mada se ne vidi, i da traju užasne svađe unutar stranaka, ali i da će, koliko sutra sve zaplamsati!

Bol od ustava

Kako su se Hrvati prvi otrijeznili od prazničnih dana prvi su priznali svoju „javnu“ glavobolju, zadali su i drugima najdržavnije migrenske boli oko još jednog sastanka lidera šest stranaka s hrvatskim predznakom. Pripremajući se za, od međunarodne zajednice, naređeni generalni, svepartijski susret vlasnika vlasti u Bosni i Hercegovini – priredili su svoje razgovore o ustavnim promjenama. A datumi određeni za otpočinjanje hlađenja “vrućeg krompira” su... Ma, riječ je o ovim danima! . I, naravno, nikome nije bilo svejedno oko čega će dva HDZ-a, pravaši, članovi HSS i oni koji se uzdaju u “rad i boljitak” usuglasiti. Osnovno polazište im je bilo u ranije međusobno potpisanoj Kreševskoj deklaraciji u kojoj samo piše da su potpisnici suglasni da će „na državna pitanja“ ići sa zajedničkim stavom i to onim o kojem se, tada, nisu usuglasili, a zna se i da pripremaju i rušenje zakona o sustavu državne televizije. Traže, naime, hrvatski televizijski kanal. A, bogami, sigurno je i svoj entitet. Iz HDZ-a bez brojeva poručuju da su spremni i na odustajanje od teritorija što su ih prije rata nastanjivali Hrvati, a sada pod okupacijom Republike Srpske.Dragan Čović prodade svoje Hrvate svom Miloradu Dodiku!

U Republici Srpskoj, u dane slavlja, svakako i pravoslavnog Božića, ali prvenstveno „Dana Republike“ i krsne slave Republike Srpske, Svetog arhiđakona Stefana, o čemu će, uz tumačenje upravo istaknutih znakova navoda u glavobolnoj temi, ali u Federaciji, biti još riječi, skrivenu bol mnogih izazivala je činjenica da je Miroslav Lajčak odnio još jednu pobjedu. Njegovom naredbom članovima obitelji Radovana Karadžića, supruzi, sinu, kćerki i zetu, oduzeti su lični dokumenti – osobne iskaznice, pasoši, bankovna dokumentacija, a sve zbog osnovane sumnje da su pomagači i jataci najistaknutijem članu obitelji. Sve radnje oko oduzimanja legalnog identiteta i izdavanja posebnih, diskriminirajućih dokumenata, morale su, izdajnički, obaviti nadležni organi Republike Srpske!

Bol od Rusa

S tog entitetskog terena glavobolju je u Federaciju prenio Rajko Kuzmanović, novi predsjednik Republike Srpske, a pojačalo ju je rusko pitanje, odnosno zabrinutost zbog poteza ruskog predsjednika Putina koji je imenujući novog ruskog ambasadora u NATO-u, posegnuo za Rusom srpskog porijekla k tomu, nesklonog BiH ili bar jednom njenom dijelu.

Kuzmanović je na banjalučkom slavlju izgovorio kako će pokušaj stvaranja nekog drugog uređenja u BiH, a koje bi isključivalo Republiku Srpsku, unaprijed biti osuđen na neuspjeh, jer su „...Srbi odgovorni precima, ali i potomcima u čuvanju Republike. Govorim sa odlučnošću i spremnošću - i nama samima, a i kao nauk svima u svijetu. Republiku ćemo da slavimo zauvijek...“

Kako glava ne bi boljela kad se sve češće, a to ne čini samo Kuzmanović iskazuje lijenost u izgovaranju cijelog imena entiteta pa se izgovori pridjevska imenica. Pa ono „Republika“ ne zvuči nikako drukčije nego „država“!

A rusko pitanje? Pa Putin je, imenujući Dimitrija Olegoviča Rogozina, 45-godišnjeg političara nazvanog “sibirski tigar” za ambasadora uzeo praunuka srpskog dobrovoljca u ruskoj carskoj vojsci. I ambasadorov otac je bio ruski general, a nakon raspada SSSR-a, ovaj, iz loze najmlađi, do tada uzorni komunistički omladinac, postaje član Dume i odani je član dvije političke partije - Pravedna Rusija i Velika Rusija. Njegovo prisustvo u NATO-u i te kako će utjecati na moguće promijene i odnos snaga, smatra se u Federaciji BiH. Jer Rogozin je, na razne načine, godinama prisutan na ovim prostorima. Prijateljevao je sa Slobodanom Miloševićem prigovarajući mu da ne brine dovoljno o Srbima u BiH, oštro se protivi da Kosovo dobije nezavisnost, a ima utjecaja i u Republici Srpskoj gdje je nekoliko puta boravio i tokom rata. Sastajao se i razgovarao sa Radovanom Karadžićem i posebno Ratkom Mladićem. U nekim izjavama naglašavao je da na Bošnjake gleda kao na “bivše Srbe koji su izdali svoj narod i vjeru”. Govoreći o Bosni i Hercegovini, često ju je uspoređivao s Jugoslavijom u malom:”Ako tolika država nije uspjela da se održi, kako će to uspjeti Bosni i Hercegovini?

Rusa na ovim prostorima ima u još mnogim segmentima, ali o tome će se i više čuti. Tu su kad je u pitanju rat energentima, kad je u pitanje kosovski „odraz u špiglu“ i slanje odsjaja nad Bosnu i Hercegovinu, ima ih i u ...

Bol od poduzetničkog „adio”!

Već je znano kako novčanici nisu rođaci, a entitetski patriotizam je mjerljiv novcem. Vidi se to u posljedicama cijena poslovanja. U Federaciji je skuplje nego u Republici Srpskoj, pa je izgleda seoba kapitala neizbježna zbog primjene novog Zakona o porezu na dohotke, te prevelikih stopa doprinosa. I poslodavci iz Federacije, po vlastitom mišljenju, zagušeni u razvoju svog poslovnog ambijenta, napuštaju poslovanje u ovom entitetu i sele svoje pogone u Republiku Srpsku. Jer u Republici Srpskoj nije onako kako je u Federaciji! Podnošljivije je.

U udruženja poslodavaca u Federaciji tvrde da odredbe ovog zakona povrjeđuju konvenciju 144. UN-a, koja regulira da na izradi ovakvih zakona, pored vlade, moraju učestvovati sindikati i poslodavci što u ovom slučaju nije poštovano.

Gužva je, ustvari, nastala zbog povećanja porezne stope sa 5 na 10 posto na sve plaće u Federaciji. Posebna je priča što bi je sada morali plaćati radnici, umjesto, kao do sada, poslodavci.

Zakon je restriktivan i po mnogim drugim odredbama. Mnoge stavke, do sada postojeće ukinute su. Tako u povlastice više nije svrstana kupovina prvog stana, adaptacija stana, kupovina automobila, liječenje koje nije pokriveno osnovnim zdravstvenim osiguranjem… Sve to je ranije smanjivalo osnovicu za oporezivanje. Sada ne i oporezivo je. Nove odredbe su popularno nazvane „afričkom kolonijalnom normom” i daleko su, tvrdi se, od europskog minimalnog standarda.

Čini se da će ovakvim zakonom najviše biti pogođeni najniže plaćeni radnici. stopa poreza je za onoga čija je plaća 10 hiljada ili samo 200 eura

U vladi, opet, kažu da su, u prvi mah, mislili predložiti „klizne” stope, ali su, nakon sugestija u parlamentu predložili jedinstvenu jer je tako jednostavniji sistem naplate. Smatraju da novi zakon nudi pravednije oporezivanje dohotka prema ekonomskoj moći poreznog obveznika, te uz odbitke za izdržavanje bračnog druga i djece, kao i osobnu invalidnost, uvažava njegove osobne okolnosti i obiteljsko stanje, što je nekakav početak stvaranja reda i stvarne fiskalne reforme.

No, u Republici Srpskoj nije tako, odnosno, kako god gledano – jeftinije je! A to u ovako siromašnoj zemlji nije nebitno. Zar je u bogatijim drukčije?

Bol tjera federalnog premijera?

Prema onome što se ovih dana kuha u sarajevskim stranačko-politikantskim loncima, pa se miris razlijeva federalnim, ali i onim drugim entitetom, Nedžad Branković je spreman da se povuče s funkcije predsjednika Vlade Federacije BiH! Zna se da je i u nekim javnim razgovorima, to i sam potvrdio čak određujući nastupajuće proljeće kao termin odstupanja. Ni za koga, međutim, čak i slabije poznavaoce prilika, nema previše iznenađenja u ovakvoj vijesti. Jednostavno, nije samo Milorad Dodik entitetski šef kojem se u Bosni i Hercegovini pripisuju kriminalne radnje, otvoreno ili prikriveno, ovisno o tome iz kojeg entiteta prigovori, prijekori ili zamjerke dolaze.

Na glavi Nedžada Brankovića, premijera Federacije, nije ništa manje putra. Čini se da mu i vlastita stranka, čiji je on visokopozicionirani član, a to je ona demokratske akcije, pomalo okreće leđa. Nije to samo zbog toga što se u njoj vode teške frakcijske borbe različitog traga, u čemu i Branković ima udjela. Jest da se nalazi na meti ozbiljnih kritika svoje stranke, ali i sveukupne javnosti. Na teret mu se stavljaju brojni slučajevi - od kadrovskih promašaja u velikim kompanijama u kojima je većinski državni kapital, preko loše ekonomske situacije u Federaciji do bježanja od odgovornosti i predstavljanja samog sebe kao neupućenog u brojne afere. A zna se da iza njih on lično i stoji.

Kad je u pitanju njegovo kormilarenje federalnom vladom upada u oči da su mu „uspjesi” obilježeni solidno i luksuzno obnovljenim voznim parkom, znatnim povećanjem plaća, podržavanjem procesa pljačkaške privatizacije, i, pred divljanjem cijena, decembarskom akcijom „interveniranja iz robnih rezervi” nekim „izmišljenim” uljem na čijoj etiketi je stajalo da je proizvedeno 2008. godine (?!) u Čehoslovačkoj (!?!). Njegova vlada je obećala, ali nije smanjila opterećenje privrede, osigurala sredstva za civilne žrtve rata i besplatne udžbenike osnovcima, naknade za socijalno ugrožene i sve ono drugo što je, također najavljeno mjerama za kvalitetu a rezultiralo je katastrofom u sferi zapošljavanja, socijalnih programa, obrazovanja...

Osobno, bez asistencije kolega ministara, samoinicijativno, valjda uz suradničko krilo istomišljenika-poslovnih partnera iz Stranke, smijenio je upravu BH Telecoma, instalirao zeta Bakira Izetbegovića na ključno mjesto i tako osigurao pretpostavke za svoj posao života - predstojeću privatizaciju najvećeg telekom operatera u državi. Bez tendera kupio je i novu zgradu za BH Telekom i to od prijatelja, građevinskog poduzetnika, a i stranačkog druga, stvorivši mu, na razlici iznosa investicije u građevinu i prodajne cijene, iznos od 15 miliona eura!

Ni, apsolutno privatno, nije bio neuspješan. Nikad bogat, sad je tajkun. Posjednik je i fantastične vile s velikom okućnicom, ali bez građevinske dozvole i bilo kojeg komunalnog papira. Inženjer je, a nedavno je i doktorirao. Mentor mu je bio rođak. Što je najinteresantnije uopće ne negira ovakve uspjehe. Ne negira da je profitirao i na sukobljavanju interesa pri vršenju javnih funkcija. Naprotiv, obrazloženje je dao u televizijskoj izjavi:

- Ima jedan period o kome morate voditi računa! Tek zadnjih četiri pet godina je došao zakon o sukobu interesa. Dakle, tada su javne ličnosti izgubile pravo da mogu biti u parlamentu, u nadzornim odborima, u komisijama i tako dalje... Jer, vidite, kad sam bio direktor Željeznica i kad sam bio direktor Energoinvesta, dakle, ja sam tada mogao biti član parlamenta, mogao sam biti član dva, tri upravna odbora, kao što sam i bio... Imao sam plaću direktora, mogao otići na službeni put, dobiti dnevnicu... I, dakle, to nije bilo u sukobu ni sa jednim zakonom... Prema tome, bio je taj jedan period gdje smo mogli biti... malo komotniji. I ja, pošto sam dobar menadžer, dobar inženjer, malo sam to vrijeme dobro iskoristio na način da sam mogao biti direktor u dobroj kompaniji, da sam mogao biti u dva, tri nadzorna odbora predsjednik, da sam mogao biti u parlamentu... I tako.”

Nikakve veze nema s Brankovićem, ali je jedan visoki službenik Islamske vjerske zajednice, ovih je dana odbio primiti zasluženu i aktima pravno i uredno obrazloženu materijalnu nagradu s ovakvim obrazloženjem:

- Ne izričem pozitivan niti negativan sud o onima koji koriste sva prava propisana im zakonom ili kako već, ali ja jednostavno živim u skladu s etičkim načelom da ne mora biti i nije moralno sve što nam po zakonu pripada…

Iako, također vjernik, musliman, Branković se ne želi ni očešati o ovakav moralni stav. Čak, uz najavu proljetnog povlačenja postavlja uslov da ga nakon odlaska s funkcije „… niko ne dira, odnosno ne traži njegovu odgovornost za poteze koje je povlačio”.

Ni u stranci, ni u vladi, ovu najavu niko ne želi komentirati.

I kako, uz sve, da glave ne budu glavobolne?