Bosanskohercegovačke pustopoljine

Državni ringišpil izabranih hulja

Može se kad se – mora! Tako i krize u BiH dolaze i nestaju s bilo kojim vjetrićem od graničnog datuma, ma šta o tome ko mislio. No, novinari ništa nisu izmislili

Za Europa Magazine iz Sarajeva piše: Milan Pekić

Ovo je, tako se može reći, dužnički tekst. Mora se završiti ono što je započeto u prošlom broju „Europa magazina“. Jednostavno, broj je morao u štampariju, a ništa nije bilo izvjesno. A sada, već završen tekst morao je biti izmijenjen jer se sve okrenulo tumbe. U zemlji kakva je Bosna i Hercegovina moguće je da moćnici pokušavaju reći da nije bilo onoga čime su prijetili. Naravno, vrijedi i suprotno, a narodu, umjesto himne bez riječi, prestaje pjevanje one „Šta je nama ovo trebalo...“

Dakle, europski rok ako nije istekao, jest isticao kad su članovi kolegija oba doma Parlamenta BiH, prije nekoliko dana, saopštili javnosti da su se dogovorili i našli kompromisno rješenje za prihvaćenje odluka Miroslava Lajčaka, visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Naravno, vijest je dobra i smiruje nemir običnih i mirnih Bosanaca i Hercegovaca. Običnim ljudima značila je prestanak krize. No, u najmanju ruku, otvorila je pitanja političkog bezobrazluka ljudi s akreditivom dobivenim na izborima, kao prvo, a, drugo, nije li zaista neozbiljno da najveći državni aparat na svijetu, naravno kad je riječ o proporciji što uvažava veličinu države, broj stanovnika i njenu ekonomsku (ne)moć, sve završava na nivou šefova vladajućih stranaka. Kojeg vraga postoji ovoliki broj poslanika kad iznose mišljenje, a tako i glasaju, samo onog što iskockaju njihovi vrhovnici?

Bilo kako bilo, saopšteno je da je „Lajčakov poslovnik“ usaglašen i omogućit će efikasniji i funkcionalniji rad državnog parlamenta - nije ni u čemu neskladan s ustavom. Zaista, nije li moglo tako biti i to poodavno?

- Pokazali smo da se politički lideri i domaće institucije mogu dogovoriti s međunarodnom zajednicom i među sobom, - kazao je novinarima Milorad Živković, predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta BiH. Izjavu je dopunio tvrdnjom kako nije riječ samo o pukom usvajanju novog poslovnika, nego i o parafiranjusporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s Evropskom unijom (EU)!

Zadovoljstvo je iskazao i Sulejman Tihić, naravno ne kao šef jedne od „lakih“stranaka, nego u funkciji predsjedavajućeg Doma naroda – sretan je što je sve sukladno s prijedlogom Miroslava Lajčaka:

- Normalno, mi smo izvršili i neke druge korekcije Poslovnika, kako bi Parlament mogao raditi efikasnije, funkcionalnije i brže. Imat ćemo bolji poslovnik, efikasniji i funkcionalniji Zastupnički dom i Dom naroda. Ovim se onemogućava bilo kakav vid privremene ili stalne blokade!

Lajčak je bio manje euforičan, ali je staloženo objasnio kako je svanuo dobar dan za BiH tvrdeći kako donosi dobru vijest građanima BiH: njegove odluke podržali su predstavnici svih stranaka vladajuće koalicije. Ali i njega osobno, pa to omogućava ubrzani rad i onemogućava opstrukcije.

Članovi parlamentarnih kolegija novinarima nisu željeli reći ni jednu riječ. Očito, pritisak je bio prežestok, a oni su shvatili da se mogu igrati, ali ne i naigrati.

U ime podsjećanja, Miroslav Lajčakje odlukama od 19. oktobra tražio da za donošenje odluka bude potrebna većina glasova, koja uključuje i jednu trećinu zastupnika iz svakog entiteta koji su prisutni i glasaju o toj tački dnevnog reda. Ovo je izazvalo i ostavku prvog čovjeka Vijeća ministara – državne vlade, time i njen pad, ta priča je još uvijek aktuelna, ali ne mari... Ovdašnji političari će i dalje po svome sve dok Lajčak ponovo ne pritisne. Samo, takvi potezi blokiraju normalnost normalnih ljudi. Što su ti obični i glasači, drugi je problem. Svakako, a nikako nije Lajčakov, niti međunarodne zajednice. Samo ankete državne televizije pokazuju da bi 82 posto glasača ovog trenutka promijenilo svoju nedavnu izbornu volju.

Sad bi, naravno, moglo da izgleda kako proteklog novembra nije bilo onako kako je bilo. Mrtvi hladni, političari već tako tvrde. E bilo je!

Počeci raspleta

Kraj onoga što je prijetilo i zveckanjem oružja počelo je potkraj novembra, u Banjaluci, sastankom i „pomirljivim porukama“ Lajčaka i Dodika” kada su ustanovili kako postoji prostor za rješenje krize ukoliko se pokaže dobra volja. Ustvari, Dodik je reterirao, nastupio je pomirljivo, ali je nastojao, u čemu mu je sugovornik očito i pomogao, sačuvati ratnički „ugled“ pred žiteljima Republike Srpske. Izgovorio je kako je „... lično spreman pridonijeti postizanju dogovora o Lajčakovim odlukama i pridonijeti rješavanju trenutne politička situacije. Imamo dobru šansu „...ako riješimo probleme između nas samih jer je najvažnije stvoriti uslove da BiH parafira, a zatim i potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom.“

Nekako, nije jasno zašto mu je sve ovo i trebalo. Možda i zaista, a to mnogi tvrde, da bi generiranjem krize u BiH pomogao prijateljima u Srbiji pri „čuvanju“ Kosova? U svakom slučaju nova pomirljivost premijera Republike Srpske nije u manjem entitetu sveobuhvatno pozdravljena. Galamu je počeo Milanko Mihajlica, predsjednik Srpske radikalne stranke, optužujući Dodika i Mladena Ivanića, predsjednika PDP-a, za podlijeganje pritiscima i prijetnjama da će biti smijenjeni, kao i djelovanjem Lajčakovog antikorupcijskog tima:

- Republika Srpska je ovim politički poražena i usvojena rješenja su za Srpsku štetna i neprihvatljiva. Sada treba očekivati da će vladajuće stranke pokušati da to da objasne političkom pobjedom, a prekršile su zaključke Narodne skupštine RS, kao i očekivanja građana i javnosti RS. Jednostavno, Dodik je počinio nacionalnu izdaju i morao bi podnijeti ostavku! Prepustio je neopterećenim i neucijenjenim ljudima da brane interese RS u zajedničkim institucijama BiH“.

Umjesto rezimea

Tako je, reklo bi se neočekivano, prevladana najveća poslijeratna politička kriza u Bosni i Hercegovini, a uskoro bi, kako se tvrdi, moglo dočekivati i parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s Europskom unijom!

Predstavnici šest političkih stranaka koje čine vladajuću koaliciju u ovoj zemlji postigli su suglasnost o novom poslovniku o radu Parlamenta BiH, što bi trebao biti uvod u rješavanje i preostalih otvorenih pitanja, a posebno uspostavi novog Vijeća ministara i reformiranju policije. Dogovor je na tragu zahtjeva visokog predstavnika Miroslava Lajčaka da se onemogući blokada rada parlamenta time što zastupnici jednostavno neće dolaziti na sjednice kako je to do sada često bio slučaj. Problem takozvanog entitetskog glasanja, na kojemu je insistirala srpska strana, riješen je tako da je za donošenje odluka potrebna suglasnost najmanje trećine zastupnika iz jednog entiteta prisutnih na sjednicama.

Stiče se dojam da niti jedna od stranaka iz vladajuće koalicije nema ništa protiv povjeravanja novog mandata za sastav vlade sadašnjem predsjedatelju Vijeća ministara BiH u ostavci Nikoli Špiriću!? On sam još nije ništa rekao o vlastitoj spremnosti prihvaćanja novog mandata, ali jeste izgovorio kako “ne želi igrati prema pravilima koje je nametnuo visoki predstavnik. Svoj doprinos da se kriza riješi sam dao, a na drugima je da misle o tome kome će ponuditi mandat”.

Povjerenik EU-a za proširenje Olli Rehn posebnom je izjavom pozdravio ovakav razvoj događaja, uskoro će doputovati u Sarajevo kako bi utvrdio da li postojanje političkog dogovora otvora vrata i za reformu policije.

Ipak, ostaje činjenica kako je BiH, u ovom trenutku, jedina zemlja regiona bez ikakvih ugovornih odnosa s Europskom unijom.